Postoji određena razina bogatstva i akumulacije koja je nezaslužena. Ne možete zaraditi milijardu dolara. Jednostavno ne možete zaraditi toliko.” Tako tvrdi zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez, progresivna zvijezda iz New Yorka o kojoj se sve češće govori kao o mogućoj predsjedničkoj kandidatkinji. Njezin kolega progresivac iz New Yorka, gradonačelnik Zohran Mamdani, složio bi se s time. Čini se da smatra kako milijarderi koji imaju druge domove u New Yorku ne daju dovoljno društvu. U međuvremenu, prijedlog poreza na bogatstvo u Kaliforniji djeluje motiviran sličnim načinom razmišljanja.

Kako objasniti taj osjećaj da milijarderi uzimaju društvu umjesto da mu pridonose? Dio razloga leži u nedostatku mašte. Michael Jordan (neto vrijednost: 4,3 milijarde dolara), LeBron James (1,4 milijarde), Taylor Swift (2 milijarde), Steven Spielberg (7,1 milijarda), J.K. Rowling (1,2 milijarde) i Jerry Seinfeld (1,1 milijarda) vrlo su bogati, ali rijetko se čuju ozbiljne zamjerke na njihov račun. Je li to jednostavno zato što je vrijednost koju dodaju društvu lakše uočiti?

Problem je mašta

Možda. No vrijednost koju stvaraju uspješni poduzetnici nije mnogo manje vidljiva. Bill Gates (102,8 milijardi dolara) iznimno je bogat, ali je također stotine milijuna radnika učinio produktivnijima stvarajući sve bolji softver. Budući da su produktivniji, njihove su plaće više nego što bi bile bez pristupa softveru Microsofta. Na strani potrošača, Larry Page (314,9 milijardi dolara) i Sergey Brin (290,4 milijarde) revolucionirali su internetsko pretraživanje, tehnologiju karata i elektroničku poštu – nudeći usluge koje stotine milijuna Amerikanaca i drugih korisnika cijene mnogo više od njihove cijene od nula dolara.

No, Ocasio-Cortez to ne prihvaća. “Možete steći tržišnu moć, možete kršiti pravila… možete zloupotrebljavati zakone o radu, možete ljudima plaćati manje nego što vrijede, ali ne možete zaraditi toliku količinu bogatstva”, inzistira ona. Time samo dodatno pojašnjava nedostatak mašte o kojem je riječ. Čini se da glavni problem nije u tome što su neki doprinosi društvu manje očiti od, primjerice, onih George Lucasa (5,2 milijarde dolara). Umjesto toga, Ocasio-Cortez kao da pretpostavlja da je ekonomija igra nulte sume, u kojoj moj prihod može rasti samo ako vaš padne.

Ta je pretpostavka očito pogrešna. Bogati ljudi nisu bogati zato što su nešto uzeli drugima, nego zato što su stvorili novo bogatstvo i zadržali mali dio za sebe. Kada je nobelovac, ekonomist William D. Nordhaus, proučavao povrate od inovacija, zaključio je da inovatori zadržavaju “samo minijaturni dio” – 2,2 posto – koristi koje stvaraju. Primijeni li se ta procjena, neto bogatstvo Jeffa Bezosa od 273 milijarde dolara implicira da je ostatku društva stvorio vrijednost od 12,7 bilijuna dolara.

Dobro smo prošli u toj razmjeni. Zahvaljujući Bezosovim inovacijama više ne moram nositi pola tuceta knjiga na duga putovanja; mogu jednostavno ponijeti svoj Kindle. Kao i milijuni Amerikanaca, moja supruga i ja danas trošimo mnogo manje vremena na odlazak u fizičke trgovine nego prije. Budući da su proizvodi koje kupujemo na Amazonu jeftiniji od onih u klasičnim trgovinama, kupovna moć prihoda našeg kućanstva porasla je.

Mamdani je sa svoje strane nedavno izdvojio milijardera iz hedge fond industrije Ken Griffina kada je s očitim zadovoljstvom najavio svoj prijedlog poreza na pied-à-terre nekretnine (luksuzne sekundarne nekretnine) vrijedne više od pet milijuna dolara. “Kao gradonačelnik vjerujem da svi imaju svoju ulogu u doprinosu našem gradu”, rekao je Mamdani. “A neki malo veću od drugih.”

Ne plaćaju nego upravljaju

Energetska igra se promijenila – a neki su već nekoliko poteza ispred

Nova valuta

Nova industrijska revolucija ne događa se u proizvodnji – nego u električnoj energiji

Štetno za radnike

Pa dobro. Griffin i njegova tvrtka Citadel pridonose New Yorku mnogo više od prosječnog građanina, iako možda na manje očite načine od kreatora Amazona i Google Mapsa. Prema memorandumu glavnog operativnog direktora Citadela, zaposlenici tvrtke u New Yorku u posljednjih su pet godina platili 2,3 milijarde dolara gradskih i državnih poreza. Predloženi projekt izgradnje Citadelova ureda na Park Avenueu vrijedan šest milijardi dolara zahtijevao bi 6000 građevinskih radnih mjesta. (A sam Griffin donirao je 650 milijuna dolara za filantropske svrhe u New Yorku.)

Štoviše, poput tehnoloških poduzetnika, i upravitelji hedge fondova stvaraju vrijednost koja koristi cijelom društvu. Osim građevinskih projekata i poreznih prihoda, tvrtke poput Citadela pomažu osigurati učinkovitu alokaciju kapitala u gospodarstvu, što na kraju čini radnike u cijelom gospodarstvu produktivnijima te povećava njihove plaće i životni standard.

Nasuprot tome, ideje Ocasio-Cortez i Mamdanija mogle bi naštetiti upravo radnicima za koje tvrde da ih žele zaštititi. Griffin, naime, širi poslovanje na Floridi djelomično zato što je zabrinut da će želja New Yorka da cilja bogate dodatno eskalirati, a nekoliko istaknutih tehnoloških direktora iz Kalifornije također je posljednjih godina preselilo interese na Floridu.

Naravno, ako New York i Kalifornija izgube svoju konkurentsku prednost, to će biti loše za njihove stanovnike, iako ne nužno i za zemlju u cjelini. No, istaknuti nacionalni političari iz obje stranke također su postali sve neprijateljskiji prema bogatima. Na populističko-nacionalističkoj desnici Steve Bannon pozvao je na “masovno povećanje poreza milijarderima”, dok na populističko-progresivnoj ljevici senatorica Elizabeth Warren predlaže porez za “ultrabogate”.

Takvi prijedlozi uvijek dolaze uz tvrdnje da je ekonomska igra namještena protiv tipičnih radnika i kućanstava, pri čemu bogati uzimaju srednjoj klasi i siromašnima. To je opasna besmislica. Igra nije namještena. U američkom gospodarstvu ljudi dobivaju ono što zaslužuju. Naknade su primarno određene produktivnošću – trudom, spremnošću na rizik, vještinama i izborima. Milijarderi imaju golemo bogatstvo prvenstveno zato što tržišna vrijednost njihova ekonomskog doprinosa društvu to opravdava.

Trebali bismo slaviti njihov uspjeh kao poruku mladima. Trebali bismo željeti više milijardera, a ne manje – sigurni u spoznaju da društvu daju mnogo više nego što od njega uzimaju.

© Project Syndicate, 2026.