Nove gospodarske paradigme, o čemu smo već pisali u ovome stupcu, sukladno drastičnom povećanju umjetne inteligencije uključuju značajno povećanje broja podatkovnih centara, ali i njihova kapaciteta. Ako tome prispodobimo i razvoj ekonomija najmnogoljudnijih zemalja na svijetu, ali i onih Globalnoga juga, pogotovo u Africi, osvijestit ćemo kolika je već sada te kolika će u budućnosti biti potražnja za energijom.

Poglavito na Zapadu, pa tako i u nas, gdje težnja za što čišćim prelaskom na niskougljično gospodarstvo koja je tek neznatno usporena Trumpovim politikama, otvara prostor za potražnjom energije proizvedene iz obnovljivih izvora.

S druge strane, Zapad se već neko vrijeme suočava s demografskim ponorom koji se posljednjih godina prelijeva i na sektor zapošljavanja, poglavito u vidu kvalitetne, visokostručne radne snage. Taj je rizik osobito vidljiv, prema istraživanju Goldman Sachsa, ali i think tankova, u sektoru energetike.

Iz Goldman Sachsa tako predviđaju kako u SAD-u nedostaje više od 500 tisuća stručnjaka, a u Europi 250 tisuća, kako bi se zadovoljila potreba za dodatnom energijom. Gospodarstvo novoga doba na Zapadu će, prema procjenama analitičara, trebati rast proizvodnje električne energije između 2,5 i 3,5 posto, pri čemu podatkovni centri u tim predviđanjima sudjeluju s nešto manje od polovice.

Bazeni talenata

Porast potražnje za energijom i povećanje njene proizvodnje nužno traže više radne snage, pogotovo one kvalificirane, ako izuzmemo dijelove sektora koji su pogodni za industrijsku automatizaciju vidljivu u izgradnji i upravljanju tehnologijama energije jer oni zahtijevaju relativno niži stupanj vještina u usporedbi s dijelovima sektora poput prijenosa električne energije i povezivanja mreže.

Naime, proizvodnja električne energije, posebno ona iz obnovljivih izvora, u prosjeku je više od dva puta radno intenzivnija nego sektor konvencionalne eksploatacije energije, od proizvodnog procesa, preko konstrukcija pa sve do održavanja projekata.

Pristup bazama i bazenima talenata, ali i visokoobrazovanih stručnjaka, postat će stoga, i već postaje, velika prednost. Tim više to dolazi do izražaja što je zbog spomenutih demografskih izazova, na Zapadu, s obje strane Atlantika, već vidljiva posljedica rizičnosti manjka kvalificirane radne snage, primjerice u već kroničnom kašnjenju projekata.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Podaci o potrebi proizvodnje energije i radnoj snazi potrebnoj za taj sektor u našoj zemlji nisu u potpunosti dostupni. Za takve bismo podatke ipak trebali imati puno agilnije operatore energetskih sustava i birokrate u, tek ponovno popunjenim i usklađenima sa zakonom, energetskim regulatorima. Bilo bi potrebno imati i politike natječaja za nove projekte obnovljive energije koji su više ispunjeni svojom suštinskom svrhom, dakle ciljem proizvodnje energije, a ne pumpanjem statistike, koja za učinak ima propast planiranih kapaciteta.

Proizvodnja energije iz geotermalnih izvora nije tu nikakav izuzetak, sektor je to koji pati od kroničnog nedostatka investicija. Trenutačno imamo 12 eksploatacijskih i 24 istražna polja, s 13 polja pod lokalnim upravama za toplinarstvo. Međutim, postoje samo četiri privatna investitora za proizvodnju električne energije, od kojih bi jedan uskoro mogao napustiti posao. Jedina operabilna geotermalna elektrana ima snagu 10 megavata, a Nacionalni energetski i klimatski plan predviđa 68 megavata instaliranje snage do 2030. godine.

Premda je hrvatski potencijal za proizvodnjom energije iz geotermalnih izvora iznimno velik, s prosječno višim gradijentom od europskog prosjeka, dobrim podacima o podzemlju koje je Agencija za ugljikovodike preuzela od Ine i više nego solidnim ‘know-howom’ u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika (upstreamu), sve to do sada je ispod stvarnih potencijala.

‘Ziheraški strah’

Ključni izazovi koji koče razvoj stvarnih potencijala, podsjetimo, su ovisnost o državnim potporama, elektrane koje proizvode električnu energiju se nigdje u Europi ne grade bez nekog vida takvih potpora, a regulatorni problemi – neuređene regulative, kašnjenje natječaja za tržišne premije i nejasni troškovi priključenja na mrežu – smanjuju konkurentnost sektora geotermalne energije u odnosu na druge obnovljive izvore.

Ne pomaže niti indiferentnost državne administracije, na koju nas upućuju povijesni podaci. Primjerice, u mandatu ministra Davora Filipovića 2023. poništen je natječaj za premije, a ponovljeni u lipnju 2024. nije uključivao kvote za geotermu. Sličan stav zadržali su nasljednici Damir Habijan i Ante Šušnjar, unatoč premijerovim višekratnim javnim pohvalama geotermalnog potencijala.

Takav stav, koji neki ostrašćeniji dionici industrije nazivaju “ziheraškim strahom”, rezultira stagnacijom što je velika šteta, kako zbog energetskog potencijala, ali i zbog potencijala očuvanja produkcije visokokvalitetne radne snage, kao i ostanka postojeće u zemlji.

Hrvatski ‘know -how’, nastao na proizvodnim uspjesima Ine u Hrvatskoj i svijetu, u istraživanju i eksploataciji geotermalne energije imao bi više nego logičan nastavak. A puna zaposlenost, barem u jednom dijelu visokokvalificirane radne snage u kontekstu rasta potražnje za energijom koja će opsluživati novu paradigmu gospodarstva, za hrvatsko bi tržište radne snage bila više nego dobra vijest.