Rebalansi državnog proračuna – barem jednom u godini, a najčešće u jesen kad se radi i plan pirhoda i rashoda za narednu godinu – uobičajena su stvar.

Posljednja godina koja je u Hrvatskoj prošla bez potrebe izmjena i dopuna originalnog proračunskog plana bila je 2016. (ne računajući tehnička preslagivanja zbog promjene ustroja tadašnje nove Vlade), a izvorne proračunske projekcije u proteklih nekoliko godina znali su se “rebalansirati” i dvaput. Kako stvari stoje, ove ćemo godine imati “jedan, ali vrijedan” rebalans.

Da će biti tako, jasno se naslućivalo i znatno prije nego što je u medije iscurio dopis ministra financija Marka Primorca kolegama iz Vlade vezan uz pripreme rebalansa, a što je zbog razmjera ušteda koje se traže od pojedinih resora ovih dana diglo podosta prašine.

Pun učinak tek slijedi
Značajne korekcije proračunskih planova trasirane su znatno prije kao rezultat predizborne širokogrudnoti Vlade mimo onoga što je za superizbornu 2024. već bilo ugrađeno u proračun.

Na strani rashoda već pri donošenju proračuna krajem studenoga predviđeno je bilo povećanje plana za čak 11 posto, ali u međuvremenu su uoči izbora pala i neka obećanja koja nisu prvotno planirana, ili barem ne u mjeri u kojoj su zaživjela. To je, uz ostalo, bio slučaj s rashodima za zaposlene u državnoj upravi i javnim službama.

Na toj je proračunskoj poziciji i prema inicijalnom planu bilo predviđeno golemo godišnje povećanje za čak 32 posto, ali je premijer Andrej Plenković u pregovorima sa sindikatima u veljači bio “široke ruke”, što s obzirom na broj zaposlenih na koje se odnose povećanja plaća proračunski svakako znači i znatno više novca potrebnog u proračunu (s tim da u 2024. nemamo pune efekte budući da su povećanja uslijedila s isplatama plaća za ožujak).

U vezi s povećanjima proračunskih rashoda koja nisu bila ucrtana u plan proračuna, ministar Primorac ovih je dana, doduše, i više potencirao neke druge primjere, poput inkluzivnog dodatka, usluge osobne asistencije, povećanja dječjeg doplatka, ali i intenzivniju dinamiku obnove od potresa u odnosu na očekivanu.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Isto tako, nije želio konkretno reći jesu li točni medijski navodi o čak 1,5 milijardi eura traženih ušteda, odnosno preraspodjela. Sve će, kaže, biti poznato nakon što se odrade konzultacije i zgotovi rebalans, poručujući usput kako “nije lijepo da interni dokumenti i detalji s internih sastanaka izlaze u javnost”.

Sve u svemu, u Ministarstvu financija žele da se u konačnici ne probije značajnije zacrtani plan o deficitu opće države od 2,6 posto BDP-a, te da se nastavi silazna putanja razine javnog duga mjerenog udjelom u BDP-u njegovim spuštanjem ispod 60 posto u ovoj godini. Za zadržavanje manjka konsolidirane opće države na spomenutih 2,6 posto, dakako, ključan je središnji državni proračun.

A inicijalno je za njega predviđen manjak od 4,1 milijardu eura, odnosno 1,9 posto BDP-a. Naime, prihodi proračuna planirani su na 28,5 milijardi eura ili tri posto više nego lani, a rashodi su prema i dalje aktualnom planu predviđeni na 32, 6 milijardi eura, što je 11,2 posto posto više od plana prethodne godine.

S ciljem zadržavanja u planiranim okvirima proračunskog salda opće države krenulo se u konzultacije s pojedinim resorima da se vidi kako stoje, kakva je dinamika projekata, što je s rashodima, kakva je dinamika izvršenja rashoda, i da se zapravo zna što nas čeka do kraja godine, objašnjava ministar Primorac. Isto tako, podcrtao je da se žele sagledati određene preraspodjele sredstava za koje su sami resori rekli da je moguće pronaći uštede.

Ukratko, politika je u izbornim godinama laka na obećanjiima. Uoči izbora obično vrijedi pravilo – što tješnje političke utakmice, to više fiskalne nediscipline. Nakon izbora slijede prizemljenja, ali ovaj put situacija je ponešto drukčija i zato što fiskalni deficiti dosta dugo vremena zapravo nisu bili tema u smislu Maastrichtskih kriterija.

Hrvatska je proteklih godina bilježila i suficite (s izuzetkom pandemjske 2020. godine). No, javne financije i fiskalna pravila EU danas su ponovno pod povećalom, pa je tako Europska komisija na Vladin nacrt proračunskog okvira prošle jeseni tražila i dodatna obrazloženja predviđene dinamike rasta rashoda.

Ima EK veće brige
Iz Vlade su uz očitovanje o razlozima, među kojima su navedena i obrazloženja povećanja mase plaća i antiinflacijskih mjera za zaštitu standarda građana, poručili i da proračun opće države ostaje fiskalno održiv, odnosno da se i dalje računa s deficitom ispod tri posto, kao i s nastavkom silazne putanje udjela javnog duga.

Primorac vjerojatno želi izbjeći nove prozivke iz Bruxellesa. Doduše, Hrvatska je posljednjih godina u skupini zemalja s najvećom stopom rasta BDP-a, ponajboljim pokazateljima proračunskog salda i putanje javnog duga, i Europskoj komisiji objektivno je u tom pogledu daleko veća briga nekoliko velikih članica EU i eurozone.

Francuska je, primjerice, na 5,5 posto deficita, Italija 4,4 posto, Belgija na 4,4 posto. To su ujedno i zemlje čiji javni dug premašuje vrijednost BDP-a, a i stope gospodarskog rasta su im slabašne.

Konačno, kad je riječ o državnom proračunu, ostaje primijetiti da je on (i) u Hrvatskoj pod sve većim utjecajima egzogenih faktora, kako na strani prihoda (ponajprije u kontekstu udjela sredstava EU fondova), tako i kad su posrijedi obveze, od onih vezanih uz zahtjeve izdvajanja za obranu, pa do npr. participiranja u pomoći Ukrajini.