Hamasov barbarski masakr nad najmanje 1400 Izraelaca 7. listopada i izraelska naknadna vojna kampanja u Gazi za iskorjenjivanje te skupine, uvela je četiri geopolitička scenarija koji utječu na globalno gospodarstvo i tržišta. Kao što je to često slučaj s takvim šokovima, optimizam se može pokazati promašenim.

Ozbiljna, ali upravljiva recesija

Prema prvom scenariju, rat je i dalje uglavnom ograničen na Gazu, bez regionalne eskalacije, osim manjih okršaja s iranskim opunomoćenicima u zemljama susjednim Izraelu. Gospodarske i tržišne posljedice ovog scenarija su blage. Sadašnji skroman rast cijena nafte povukao bi se, jer ne bi bilo šoka za regionalnu proizvodnju i izvoz iz Zaljeva. Iako bi SAD mogao pokušati zabraniti Iranu izvoz nafte kako bi ga kaznio zbog svoje destabilizirajuće uloge u regiji, malo je vjerojatno da će slijediti takvu eskalacijsku mjeru. Iransko gospodarstvo nastavilo bi stagnirati pod postojećim sankcijama, produbljujući svoju ovisnost o bliskim vezama s Kinom i Rusijom.

U međuvremenu bi Izrael pretrpio ozbiljnu, ali upravljivu recesiju, a Europa bi iskusila neke negativne učinke jer su umjereni porast cijena nafte i ratom potaknute neizvjesnosti smanjile poslovno povjerenje i povjerenje kućanstava. Smanjenjem proizvodnje, potrošnje i zaposlenosti, taj bi scenarij mogao trenutačno stagnirajuća europska gospodarstva dovesti u blagu recesiju.

Prema drugom scenariju, nakon rata u Gazi, slijedi regionalna normalizacija i mir. Izraelska kampanja protiv Hamasa uspijeva bez previše civilnih žrtava, a umjerenije snage, poput Palestinske uprave ili arapske multinacionalne koalicije, preuzimaju upravljanje enklavom. Netanyahu podnosi ostavku (izgubivši potporu gotovo svih), a nova umjerena vlada desnog ili lijevog centra usredotočuje se na rješavanje palestinskog pitanja i provođenje normalizacije odnosa sa Saudijskom Arabijom.

Za razliku od Netanyahua, ta nova izraelska vlada ne bi bila otvoreno predana promjeni režima u Iranu.  To bi moglo osigurati prešutno prihvaćanje normalizacije odnosa između Izraela i Saudijske Arabije od Islamske Republike u zamjenu za nove razgovore o nuklearnom sporazumu koji uključuje ublažavanje sankcija. To bi omogućilo Iranu da se usredotoči na hitno potrebne unutarnje gospodarske reforme. Očito je da bi taj scenarij imao vrlo pozitivne gospodarske posljedice i u regiji i na globalnoj razini.

U trećem scenariju situacija prerasta u regionalni sukob koji uključuje i Hezbollah u Libanonu, a moguće i u Iranu. Ako Izrael i Hezbollah budu u pravom ratu, Izrael bi vjerojatno pokrenuo i napade na iranska nuklearna i druga postrojenja, vjerojatno uz američku logističku potporu. Ako Izrael – a možda i SAD – bombardira Iran, doći će do zastoja u proizvodnji i izvozu energije iz Zaljeva, vjerojatno mjesecima.

Stagflacija, rušenje burzi…

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

To bi izazvalo naftni šok u stilu 1970-ih, nakon čega bi uslijedila globalna stagflacija (rast inflacije i niži rast), rušenje burzi, volatilnost prinosa na obveznice i navala na imovinu koja se smatra sigurnim utočištem poput zlata. Gospodarske posljedice bile bi ozbiljnije u Kini i Europi nego u SAD-u.

U četvrtom scenariju sukob se širi i diljem regije, ali u Iranu dolazi do promjene režima. Ako Izrael i SAD napadnu Iran, ciljat će ne samo nuklearna postrojenja, već i vojnu infrastrukturu i infrastrukturu dvojne namjene, kao i vođe režima.

Umjesto da podrže režim, Iranci – koji već više od godinu dana prosvjeduju zbog zlostavljanja moralne policije – mogli bi se okupiti iza umjerenih političara poput bivšeg predsjednika Hassana Rouhanija. Rušenje Islamske Republike omogućilo bi Iranu ponovno priključenje međunarodnoj zajednici. I dalje bi postojala ozbiljna globalna stagflacijska recesija, ali bi bili postavljeni uvjeti za veću stabilnost i snažniji rast na Bliskom istoku.

Koliko je vjerojatan svaki scenarij? Dodijelio bih vjerojatnost od 50 posto očuvanju statusa quo; 15 posto miru, stabilnosti i napretku, ali tek poslije rata; 30 posto oružanom sukobu većih razmjera u regiji, a samo 5 posto oružanom sukobu većih razmjera u regiji sa sretnim završetkom.

Dobra vijest je, dakle, da postoje relativno velike šanse – 65 posto – da sukob ne eskalira u cijeloj regiji, što znači da bi ekonomske posljedice bile blage ili obuzdane. Loša vijest je, međutim, da tržišta trenutno smatraju da je vjerojatnost za regionalni sukob s ozbiljnim stagflacijskim učincima širom svijeta u najboljem slučaju samo 5 posto, kada je razumnija brojka 35 posto.

Takvo je samozadovoljstvo opasno, pogotovo s obzirom na to da je skupna vjerojatnost globalno disruptivnog scenarija (jedan, tri i četiri) ipak 85 posto. Najvjerojatniji scenarij mogao bi imati samo blage kratkoročne posljedice za tržišta i globalno gospodarstvo, ali podrazumijeva da će nestabilan status quo ostati na snazi, što će u konačnici dovesti do novih sukoba.

Za sada su tržišta cjenovno gotovo savršena i favoriziraju najblaže scenarije. No tržišta su često pogrešno procijenila velike geopolitičke šokove. Ne bismo se trebali iznenaditi ako se to ponovi.

© Project Syndicate 2023.