Tijekom posljednjih šest mjeseci, poljska vladajuća koalicija, koja uključuje Pravo i pravdu (PiS) i još dvije male stranke, izrazito propada, stvarajući zlatnu priliku da je oporba svrgne. No umjesto formiranja jedinstvene fronte, oporba je podlegla unutrašnjem razdoru, a poljska populistička vlada pod vodstvom stranke Pravo i pravda mogla bi iz toga izaći jača nego ikad.

Suparništvo između premijera Mateusza Morawieckog i ministra pravosuđa Zbigniewa Ziobroa po pitanju nasljeđivanja predsjednika stranke Pravo i pravda, Jarosława Kaczyńskog, potaknulo je niz parlamentarnih kriza.

Otišli su zastupnici u svakoj od tri stranke u vladi i odnosi unutar koalicije prerasli su u otvoreni animozitet. Odobravanje Prava i Pravde palo je s preko 40% na oko 30% – samo polovicu zajedničke potpore oporbenim strankama.

Krizu unutar Prava i pravde intenzivirala je i pandemija. Iako je prvi globalni val bolesti Covida-19 uglavnom zaobišao Poljsku, drugi i treći val doveli su tu zemlju na vrh međunarodne ljestvice. S oko 1900 na milijun stanovnika, stopa smrtnosti u Poljskoj sada premašuje Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Švedsku.

Tajni pregovori s vladom

Pa ipak, kada je riječ o najvažnijoj stvari ovog parlamentarnog mandata – ratifikaciji EU Instrumenta za oporavak i otpornost (RRF), koji Poljskoj dodjeljuje oko 58 milijardi eura – vlada isprva nije imala većinu u Sejmu.

Tvrdnjama da će EU Instrument za oporavak i otpornost (RRF) potkopati poljski suverenitet i uvesti još više EU federalizma, pobunjenička frakcija udružena sa Ziobrom odbila je za njega glasati.

A Ziobrov napad na pravosudnu neovisnost u Poljskoj doveo je vladu na putanju sudara s Europskom unijom, koja je odgovorila novim načelom uvjetovanosti (“sredstva za poštivanje vladavine prava”).

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Trideset godina povjerenja: Kako su pametna rješenja i održivost osvojili hrvatske potrošače

Stav oporbe bio je da EU Instrument za oporavak i otpornost treba ratificirati, ali samo u zamjenu za jamstva da će se novac pošteno trošiti – taj zahtjev potaknut je načinom na koji je Pravo i pravda raspodijelila vladin fond za lokalne inicijative.

Izvještaj Zaklade Batory pokazuje da je deset puta više novca usmjereno u uporišta Prava i pravde nego što je dodijeljeno drugdje, a većina “oporbenih” općina nije dobila ništa. Kad bi se novac EU Instrumenta za oporavak i otpornost dijelio na isti način, potpora oporbe svela bi se na političku samosabotažu.

Međutim, dodatno komplicirajući stvari, stranačka grupa Lewica, koja ujedinjuje postkomuniste i mlade ljevičare, odvojila se od oporbenog saveza jer je potajno pregovarala s vladom.

Očito je stranka Pravo i pravda obećala da će dodijeliti 30% sredstava lokalnim samoupravama, izgraditi 75.000 stambenih jedinica (iako fond za obnovu to ne predviđa); i uspostaviti nadzorni odbor koji će uključivati predstavnike lokalnih samouprava, sindikata i nevladinih organizacija.

Nije jasno zašto bi Lewica vjerovala stranci koja se dosad nije držala niti jednog dogovora. A njeni postupci imaju još manje smisla kad se uzme u obzir da su njeni birači više protivnici stranke Pravo i pravda nego iz ostalih oporbenih stranaka. Čini se da je Lewica jednostavno očajnički željela zaustaviti stagnaciju na biralištima privlačenjem birača stranke Pravo i pravda.

Nakon pojave vijesti o tim spletkama, stranka PiS brzo je opet pronašla sebe i posredovala u dogovoru sa svojim koalicijskim partnerima zbog kojih je Ziobrova potpora postala nepotrebna. Fond za oporavak ratificiran je 4. svibnja i uslijedio je bratoubilački rat među strankama u oporbi.

Stranka PiS tada je prihvatila inicijativu i počela promicati ono što naziva “Poljskim sporazumom”. Predstavljen na stranačkoj konvenciji 15. svibnja, njen plan kombinira dodatne socijalne transfere sa znatno progresivnijim oporezivanjem.

Kao i obično, stranka prvenstveno brine o svojoj izbornoj bazi: siromašnijim ljudima i onima koji žive na selu. Oko 18 milijuna Poljaka platit će manje poreza, a dvije trećine umirovljenika neće platiti ništa.

Nedostaje im vođa

Povrh toga, poljske obitelji s dvoje ili više djece dobit će oko 2200 eura, a mladi Poljaci koji se nadaju kupovini stana ispunjavat će uvjete za kreditna jamstva.

Bit će više javne potrošnje za zdravstvenu zaštitu (doseći će 6% BDP-a do 2023.), a, prema Kaczyńskom, vlada “će nastojati ukinuti ugovore o radu na određeno vrijeme regulirane građanskim, a ne radnim pravom… kako bi stvorila jedan mehanizam, jedan model zapošljavanja”.

Naposljetku, stranka PiS najavila je ambiciozan program ulaganja, koji će financirati sve, od sportskih terena do bolnica, kao i obnovu povijesnih zgrada. Vlada ne bi trebala imati problema s financiranjem ovog programa jer će uskoro na raspolaganju imati dodatnih 58 milijardi eura od EU.

PiS-ov Poljski sporazum ne nosi ništa dobroga za Lewicu ili Građansku platformu, glavnu oporbenu stranku. Obje su se već počele fragmentirati iznutra i to se negativno odražava na ankete – Građanska platforma pada prema 10% potpore, dok Lewica drži 6%. Naravno, problemi oporbe najviše koriste PiS-u, kao i novoj stranci koju predvodi TV lice, Szymon Hołownia (20%).

Rafał Trzaskowski, liberalni gradonačelnik Varšave, sve je aktivniji u državnoj politici. Za sada je pokrenuo inicijativu Campus Europa, ljetnu školu za 1000 mladih ljudi koja bi se mogla pokazati izvorom ljudskog kapitala za bilo koji novi politički pokret.

Inače, oporbi nedostaje vođa koji se može mjeriti s Kaczyńskim.Bivši premijer Donald Tusk svojedobno je igrao tu ulogu čelnika Građanske platforme. Ali on je sada na čelu Europske pučke stranke, krovne skupine stranaka desnog centra u Europskom parlamentu i može samo izdaleka gledati.

© Project Syndicate 2021.