Ograničiti globalno zatopljenje na 1,5 °C – taj cilj mora prevladati

Autor: Joeri Rogelj , 07. srpanj 2024. u 22:00
Foto: Reuters

Do kraja stoljeća globalne temperature bi skočile i do 3 stupnja.

Svijet je u plamenu, a naši nas politički vođe iznevjeravaju. Uslijed porasta temperature alarmantnom brzinom, čini se da je svatko tko vjeruje da je još moguće ograničiti globalno zatopljenje na 1,5° Celzija u manjini koja se brzo smanjuje.

Budući da države diljem svijeta ne ispunjavaju odgovornosti u skladu s Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, raspoloživo vremensko razdoblje za zadržavanje globalnih temperatura ispod granice od 1,5 °C gotovo je isteklo zbog nedostatnog djelovanja.

No, iako su neki eminentni komentatori proglasili cilj od 1,5 °C “potpuno nedostižnim”, došao sam do suprotnog zaključka: 1,5 °C nikada neće biti nedostižan.

U 20 godina cijeli stupanj
Svijet je nesumnjivo u teškom stanju. Emisije stakleničkih plinova (GHG) ispuštene u atmosferu od početka industrijske revolucije već su zagrijale planet za otprilike 1,3 °C, prema ovogodišnjem izvješću o pokazateljima globalnih klimatskih promjena.

A studije, uključujući i moju, nedvosmisleno pokazuju da se ključni klimatski ciljevi ne ostvaruju. Prema sadašnjim politikama, predviđa se da će se globalne temperature do kraja 21. stoljeća povećati za 2,5 do 3° C.

Ljudski životi i materijalna šteta

Između 2000. i 2019. katastrofe povezane s klimom odnijele su više od pola milijuna života, a šteta je veća od dva bilijuna dolara.

Čak i ako države ispune sva svoja postojeća klimatska obećanja, izgledi da globalno zatopljenje ostane ispod 1,5 °C trenutno su sedam prema jedan. Kada tome dodamo taktike odgađanja ukidanja fosilnih goriva, uključujući manipulativni zeleni marketing njihovih poslovnih praksi koje onečišćuju okoliš i nedavno poništavanje samonametnutih ciljeva u pogledu emisija, postaje potpuno jasno da su nam šanse da ostanemo ispod 1,5 °C doista male.

Slijedom toga, klimatski znanstvenici očekuju da će globalno zatopljenje “prohujati pored” granice od 1,5 °C. No, kao što rizici ne nestaju kada se prekorače sigurnosne granice, klimatske obveze Pariškog sporazuma ne nestaju nakon što prijeđemo 1,5 °C.

Iako je 1,5 °C politički cilj, on nije nastao iz vedra neba. To je znanstveno utemeljena granica, koju su prvo zagovarale male otočne države, a poslije podržavala široka koalicija ambicioznih zemalja.

Do sada je mnogim državama jasno da dopuštanje da globalno zatopljenje prijeđe 1,5 °C uključuje neprihvatljive društvene rizike, potkopava razvoj i predstavlja egzistencijalnu prijetnju najugroženijim zajednicama i njihovim kulturama.

Povrh toga, granica između “sigurnog” i “opasnog” zatopljenja postaje sve nejasnija. Kao što pokazuju razorni učinci klimatskih promjena diljem svijeta, čak je i 1,5 °C opasno i naša su društva loše opremljena za nošenje s tim.

U proteklih 20 godina živimo u svijetu u kojem je zatoplilo za oko 1°C. Nijedna regija nije pošteđena posljedica, a sve veći broj zemalja suočava se s požarima, poplavama i olujama, što je rezultiralo razornim ljudskim i financijskim troškovima koji se protežu znatno izvan nacionalnih granica.

Između 2000. i 2019. katastrofe povezane s klimom odnijele su više od pola milijuna života, prouzročile procijenjenu štetu od više od 2 bilijuna dolara i pogodile gotovo četiri milijarde ljudi širom svijeta.

Čak i pri zatopljenju od 1,5 °C, očekuje se izumiranje čak jedne od sedam vrsta, uništenje ključnih ekosustava poput tropskih koraljnih grebena, a ekstremni toplinski valovi koje su naši pradjedovi doživjeli jednom u životu događat će se u prosjeku svakih šest godina. Stoljeća otapanja leda uzrokovat će porast razine mora, poplavljujući velike gradove poput Londona, New Yorka, Šangaja i Kolkate.

Otežan razvoj zemalja
Napori najugroženijih i marginaliziranih zajednica po pitanju izbjegavanja siromaštva bit će narušeni, a gospodarski razvoj svih zemalja bit će otežan.

Ograničavanje globalnog zatopljenja stoga je pitanje socijalne pravde, ljudskih prava i dugoročnog razvoja, a taj imperativ ostaje čak i ako prijeđemo prag od 1,5 °C. Nadalje, iako će prekoračenje od 1,5 °C imati nepredvidljive političke posljedice jer se povećavaju zahtjevi za naknadu štete povezane s klimom koja se može izbjeći, političke implikacije smanjenja emisija stakleničkih plinova i dalje su u skladu s onim što je već navedeno u Pariškom sporazumu.

Kako bi se zaustavilo globalno zatopljenje, Pariški sporazum očekuje od zemalja da provedu planove smanjenja emisija koji predstavljaju njihovu “najveću moguću ambiciju”. Iako zemlje ne uspijevaju ostvariti taj cilj, prekoračenje od 1,5 °C ne mijenja njihove odgovornosti.

Zapravo, ispunjavanje tih obveza postat će još važnije daljnjim porastom temperature. Jedini način da povećamo šanse za održavanje zatopljenja blizu 1,5 °C jest obećanje i provedba ambicioznijih kratkoročnih smanjenja emisija svake godine do 2035.

Čak i ako ne možemo izbjeći prekoračenje od 1,5 °C, cilj od 1,5 °C i dalje je relevantan. Svaki je djelić stupnja važan i stoga se globalni napori u području klime moraju usredotočiti na ograničavanje prekoračenja od 1,5 °C i što brži povratak na sigurne razine.

Cilj Pariškog sporazuma da se postigne globalna nulta neto stopa emisija stakleničkih plinova mogao bi posebno pomoći u poništavanju dijela pregrijavanja. Kako bismo održali siguran, podnošljiv i pravedan planet, moramo se usredotočiti na granicu od 1,5 °C i pobrinuti se da ostvarivanje tog cilja ostane naš glavni prioritet.

© Project Syndicate 2024.

Komentirajte prvi

New Report

Close