Javna nabava čini oko 14 posto BDP-a Europske unije, što je čini jednim od najmoćnijih alata EU-a za oblikovanje tržišta i unaprjeđenje njegovih političkih ciljeva. No, nedavna evaluacija Europske komisije potvrđuje ono što su mnoge vlade i poduzeća već sumnjali: trenutačni okvir nije uspio učiniti javnu potrošnju jednostavnijom, strateškijom i zelenijom.

S obzirom na to da više od 75 posto javnih ugovora još uvijek nema ekološke kriterije, nije ni čudo što je potrošnja tako loše usklađena s deklariranim industrijskim i klimatskim ciljevima EU-a.

Stabilan poticaj

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen učinila je reformu nabave središnjim dijelom nove strateške agende EU-a, povezujući je s predloženim Zakonom o industrijskom akceleratoru i ciljem stvaranja tržišta “Made in Europe” za čiste tehnologije. U svom posljednjem govoru o stanju Unije naglasila je potrebu za zajedničkim poticanjem nacionalne proizvodnje i dekarbonizacije, a ne na štetu jedni drugih. Slično tome, Stéphane Séjourné, izvršni potpredsjednik Europske komisije, istaknuo je potencijal javne nabave kao poluge za osiguranje konkurentnosti, otpornosti i gospodarske sigurnosti.

No, kako bi se promicala konkurentnost i značajno vodstvo u klimi, održivost mora postati uvjet u javnim natječajima, a ne neobavezni dodatak. U suprotnom, tvrtke koje grade čiste čeličane ili proizvode niskougljični cement i dalje će gubiti od jeftinijih konkurenata s višim emisijama. Ove teške industrije ključne su za europsku konkurentnost i otvaranje radnih mjesta, a čine upravo ono što europske strategije nalažu: dekarbonizaciju opskrbnih lanaca, ulaganje u inovacije i otvaranje lokalnih radnih mjesta za kvalificirane radnike. Ali, trebaju stabilan poticaj koji nagrađuje dekarbonizaciju i potiče pouzdana tržišta za čiste proizvode.

Kao što upozorava Njemačko udruženje proizvođača čelika, Europa riskira gubitak konkurentnosti ako javna nabava ne stvori pouzdanu potražnju za materijalima s niskom emisijom ugljika. Iako mnogi javni kupci pokušavaju uključiti zelene kriterije, trenutačni pravni okvir ostaje previše fragmentiran i složen da bi olakšao uključivanje strateške, klimatski usklađene nabave. Stoga se “čišće tvrtke” suočavaju s nedosljednom potražnjom i nejasnim očekivanjima. Javna nabava trebala bi biti strateški instrument koji nagrađuje učinkovitost, a ne samo usklađenost. No, zastarjele navike i administrativna opreznost i dalje ometaju inovacije, što koristi konkurentima s višim emisijama.

Što je još gore, konkurencija u EU nabavi općenito je oslabila, osobito za manje natječaje. Europski revizorski sud utvrdio je da su ugovori s jednim natječajem porasli s 24 posto u 2011. na 42 posto u 2021., dok nedavna evaluacija Komisije pokazuje da veliki ugovori i dalje privlače snažno sudjelovanje. Potrebno je pojednostavljenje, ne radi snižavanja standarda, već kako bi se zelena nabava učinila lakšom i dosljednijom. Druga gospodarstva kretala su se odlučnije. Za vrijeme administracije predsjednika Joea Bidena, američki Zakon o smanjenju inflacije koristio se javnom potrošnjom za promicanje čiste proizvodnje i domaće otpornosti. U Ujedinjenom Kraljevstvu novi Zakon o javnoj nabavi uključuje “društvenu vrijednost” i klimatske aspekte u javne natječaje, stvarajući jasnije poticaje za inovacije i održivost.

Oba pokazuju kako javna nabava može stvoriti “vodeća tržišta” za čiste materijale, a taj je cilj središnji za Zakon o industrijskom akceleratoru. Iako taj zakon ima za cilj potaknuti domaću potražnju za tehnologijama s niskim udjelom ugljika, direktiva o javnoj nabavi trebala bi osigurati usklađenost sa sektorskim zakonodavstvom i pretvoriti te ambicije u dosljedna, provediva pravila. Ako se to pravilno provede, može potaknuti prijelaz na javnu nabavu koja nagrađuje kvalitetu i inovacije. Europa riskira da zaostane ne zbog nedostatka tehnologije, već zbog neusklađenosti između industrijske i klimatske politike i politike javne nabave.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Ako se dobro provedu, reforme javne nabave mogle bi pokrenuti konkurentniju, dosljedniju i otporniju javnu potrošnju bez povećanja proračuna. To znači dodjeljivanje ugovora temeljenih na stvarnoj vrijednosti za novac i postavljanje zelene javne nabave kao zadane, čime se šalje jasna tržišna poruka da su kvaliteta, troškovi tijekom životnog ciklusa i šire društvene koristi važniji od najniže početne ponude. Također, znači dogovor o zajedničkim ekološkim kriterijima i snažnim standardima na jedinstvenom tržištu, kako bi se kupci i dobavljači pridržavali istih pravila, što olakšava provedbu i čini konkurenciju pravednijom. To znači usklađivanje zahtjeva u ključnim sektorima, smanjenje složenosti za javne kupce i davanje tvrtkama sigurnosti potrebne za planiranje i ulaganje.

EU ima alate

Neke zemlje već pokazuju što je moguće. Litva je povećala zelenu nabavu s pet posto na više od 90 posto vrijednosti ugovora u samo tri godine, kombinirajući jasne kriterije s obukom i nadzorom. Portugal je uveo obvezujuće ekološke standarde u sektorima visokog prioriteta. A Irska se koristi ciljevima ugrađenog ugljika za nabavu čišćih, učinkovitijih javnih zgrada. Prvi irski natječaj koji se koristio CO2 ljestvicom performansi, alatom najboljih praksi za zelenu javnu nabavu, smanjio je emisije za 21 posto u odnosu na konvencionalni pristup, pružajući dokaz da pravi kriteriji mogu donijeti mjerljive rezultate.

EU već ima alate da sve to unaprijedi. Njihova upotreba može pokrenuti prednosti koje nadilaze poticanje čistih industrijskih inovacija. Uzmimo za primjer da zagađenje zraka košta Europu oko 600 milijardi eura (696 milijardi dolara) godišnje. Prema konzultantskoj tvrtki Carbone 4, usklađivanje javne nabave s održivošću moglo bi smanjiti emisije ugljičnog dioksida za 34 milijuna metričkih tona godišnje, mobilizirati 86 milijardi eura za zelene industrije i stvoriti 384 tisuće visokokvalitetnih radnih mjesta.

Ista dinamika događa se i lokalno: kada je francuski grad Dinan dodao zelene i društvene kriterije u ugovor o uslugama čišćenja, smanjio je troškove za 20 posto, smanjio potrošnju vode i otvorio radna mjesta za nezaposlene stanovnike. U vrijeme kada zahtjevi od ograničenih javnih proračuna rastu, strateška javna nabava može ojačati poduzeća, smanjiti emisije, zaštititi javno zdravlje i istovremeno potaknuti gospodarski rast. Zašto ne reformirati pravila da to postane norma?

* Ovaj komentar potpisali su Paolo Campanella i Gijs Termeer.

* Koautori članka su Joren Verschaeve, koordinator u Savezu za niskougljični cement i beton i Christophe Deboffe, partner u Neo-Eco, konzultantskoj tvrtki za kružno gospodarstvo

© Project Syndicate, 2025.