Hrvatska već godinama potiče građane na veće korištenje električnih vozila za što izdvaja veliki novac, no unatoč tome još uvijek je udio električnih automobila na našim cestama simboličan – od 2,2 milijuna registriranih vozila tek nešto više od tisuću njih je električno.

Razloga za to ima više, od visoke cijene takvih vozila, nedostatka infrastrukture do relativno skromne autonomije, no mnogi upiru prstom i u hrvatski model poticaja koji smatraju lošim, čak i kontroverznim.
Naime, do sada je za ovu namjenu utrošeno oko 110 milijuna kuna državnog i EU novca, uglavnom u obliku bespovratnih poticaja za kupnju električnih ili hibridnih vozila.

Samo prošle godine je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (FZOEU) objavio javne pozive za nabavku energetski učinkovitijih vozila vrijedne 44 milijuna kuna, 22 milijuna za građane te isto toliko za pravne osobe. Dodatnih 10 milijuna kuna je pak išlo za sufinanciranje punionica za električna vozila.

Građani i pravne osobe mogli su aplicirati za poticaj za električno vozilo i vozilo na vodik u iznosu do 70.000 kuna, plug-in hibridno vozilo s ispustom CO2 manjim od 50 g/km u iznosu do 40.000 kuna, za električne četverocikle, motocikle i mopede do 20.000 kuna i električne bicikle za koje se mogla dobiti potpora u iznosu do 5000 kuna, ali samo za pravne osobe, ne i građane. Sve to uz ograničenje iznosa poticaja do 40 posto od prodajne cijene vozila.

Trebali su kupiti 800 vozila

Da postoji veliki interes pokazuje i činjenica da je u samo dvije minute od početka zaprimanja prijava građana za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila u ponedjeljak 13. srpnja u devet sati, koje se provodilo online putem e-prijave, stiglo 546 prijava od čega se 470 odnosilo na električna osobna vozila.

Tako je doslovno za 120 sekundi potrošen proračun od 22 milijuna kuna, koliko je Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost osigurao za ekološka vozila. Tjedan ranije krenule su prijave za sufinanciranje ekoloških vozila za pravne osobe, za koje je osigurano također 22 milijuna kuna subvencija, a zaprimljeno je 307 prijava.

Dakle, samo temeljem prošlogodišnjeg natječaja je trebalo biti kupljeno i registrirano gotovo 800 električnih automobila, a statistika Centra za vozila Hrvatske (CVH) kaže da u Hrvatskoj trenutačno imamo 1343 registrirana električna automobila, 1437 električnih motocikala i 164 e-kombija/kamiona. Tu je i 8080 hibridnih osobnih automobila.

Problem leži u činjenici da građani i tvrtke koje su dobile pravo na subvenciju električnog, ili prije i hibridnog vozila, nemaju zapravo nikakve obveze da to vozilo i kupe. Dakle, teorijski je moguće da se od 470 odobrenih prijava za subvenciju kupnje električnih automobila za građane u konačnici ne kupi niti jedan.

Tako značajna poticajna sredstva ostaju neiskorištena, smanjuje se promet tvrtkama koje se bave distribucijom električnih automobila u Hrvatskoj, a u konačnici i nema ekološkog učinka na okoliš, a što je i glavni razlog za dodjelu tih poticaja.

Da je model poticanja kupnje električnih automobila problematičan, nije ništa novo te je još 2019. na njega upozorila i Američka trgovinska komora – AmCham u Hrvatskoj. AmCham je imao najviše zamjerki na tada relativno skroman proračun za poticaje, ali još više na njegov vremenski okvir i model prijave.

Natječaj neprekidno otvoren?

“Kod sufinanciranja nabave energetski učinkovitijih vozila moglo se kandidirati u razdoblju kraćem od dva sata bez točne najave kada će započeti prijave. Smatramo kako bilo koja vrsta poticaja treba biti planirana i kontinuirana na dobrobit korisnika i dobavljača.

U slučaju osobnih vozila uvoznici trebaju planirati i naručiti vozila barem pet do šest mjeseci prije proizvodnje i dostave u prodajne salone u Hrvatskoj.

Nesigurnost oko iznosa i vremena trajanja poticaja, neodređenost vrsta i karakteristika vozila koja će biti obuhvaćena poticajima, rezultirala je nedostatkom vozila na hrvatskom tržištu čime su građani bili uglavnom primorani na individualni uvoz e-vozila s drugih EU tržišta.

Tako se proračunska sredstva usmjeravaju na razvoj automobilske industrije, odnosno nabavu energetski učinkovitijih vozila u drugim državama članicama EU, a ne u Hrvatskoj. Bilo bi bolje osigurati poticaje s nižim apsolutnim iznosima ali da su kontinuirani, nego imati poticaje po principu ‘najbržeg prsta’ s visokim iznosima ali bez kontinuiteta.

Tako bi se osigurao veći broj električnih vozila na cesti, a državni poticaji bi, osim ekologije, poticali i hrvatsko gospodarstvo. Vjerujemo da bi javni poziv za sufinanciranje energetski učinkovitih vozila trebao biti neprekidno otvoren što bi krajnjim korisnicima te uvoznicima značajno olakšalo planiranje i provedbu nabave vozila”, istaknuli su iz AmChama, a njihove primjedbe stoje uglavnom i danas.

Da se ništa bitno ne planira mijenjati u ovom modelu poticaja potvrđeno nam je ovih dana i u Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja.

“Znam za primjedbe i probleme, ali jednostavno ne postoji u EU drugi model prijave na ovakav natječaj, osim ‘najbržeg prsta’. Prijave na natječaju mogu se vrednovati kvalitativno i kvantitativno, no ovdje kvalitativno nema smisla jer svi e-automobili zadovoljavaju kvalitetu te nam samo ostaje kvantitativna ocjena.

Što se tiče obveze kupnje automobila za dobitnike prava na poticaj, možda bi tehnički bilo moguće tražiti da oni polože iznos od pet tisuća kuna koji bi im se oduzimao ako u godinu dana ne realiziraju kupnju, no nisam siguran kako bi to prihvatila javnost te se bojim da takvu restriktivnu i nepopularno mjeru nitko neće uvesti”, rekao nam je resorni ministar Tomislav Ćorić.