Predzadnje subote u srpnju su sva tijela javne vlasti, javne institucije te tvrtke s više od 50 zaposlenih, bez obzira jesu li privatne ili u vlasništvu tijela javne vlasti u Hrvatskoj trebale imati potpuno zaokružen sustav za prijavu nepravilnosti.

Konkretno, to znači da su sve općine, gradovi, ministarstva i ina tijela javne vlasti, isto kao i tvrtke s više od 50 zaposlenih, bilo privatne bilo javne, uredile postupak unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti i imenovale povjerljive osobe i zamjenike.

U svim tim sustavima će sve zaposlene znati kome prijaviti uočene nepravilnosti i pri tome bi njihov identitet trebao ostati zaštićen, a institucije bi na nepravilnosti trebale reagirati.

U praksi bi onda nepravilnost, poput namještenog javnog natječaja, izvlačenja novca iz gradske, općinske ili državne blagajne, zagađivanja prirode ili bespravne gradnje trebala biti uklonjena, a krivci kažnjeni.

Svjestan sam da sad već mnogi odmahuju rukom – zvuči pomalo optimistično, štoviše, preoptimistično, no svakako će situacija biti bolja nego što je do sada bila.

Briga i ljutnja
U mnogo navrata su najrazličitiji ljudi od mene tražili pomoć u prijavi neprimjerenog ponašanja čelnih ljudi – najčešće po raznim tijelima javne vlasti, no nerijetko i po privatnim tvrtkama. Bilo je tu zaista svega, od brige za tvrtku preko ljutnje zbog propalog posla sa županijom pa sve do iskrene brige za okoliš.

Jedan čovjek je shvatio da direktor njegove male tvrtke, inače u vlasništvu veće strane kompanije, izvlači novac preplaćivanjem dobavljača pa je tražio način kako to prijaviti a da se i sam ne izloži bijesu svog nadređenog. Svjestan koliko je u Hrvatskoj pravna država spora želio je zaštiti tvrtku, ali da u međuvremenu ne dovede u pitanje svoje radno mjesto.

Tajnica općine primorskog mjesta je vidjela kako se šuta s gradilišta jednog lokalnog moćnika istovaruje u more. Znala je da dotični ima velik utjecaj u samoj općini gdje je bila zaposlena te da bi prijava u najboljem slučaju bila zaboravljena, a ona bi mogla biti izložena pritiscima, možda čak i ostati bez radnog mjesta.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Oni su, kao i deseci drugih, željeli nešto poduzeti, ali nisu znali niti točno što niti kako to učiniti, a naročito nisu željeli stradati zbog toga.

Novi Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti, kolokvijalno zviždača, sada cijeli taj postupak olakšava. Objedinjava sve pravne norme za zaštitu zviždača, predviđa za njih sudsku zaštitu, uređuje postupak prijavljivanja na jednostavan i lako razumljiv način pa je zaista velik korak naprijed, čak i u odnosu na zakon iz 2019., koji je prvi formalno regulirao tu materiju.

Kao i taj prvi i ovaj najnoviji zakon, kojem su se obveznici trebali prilagoditi do 23. srpnja, predviđa unutarnji i vanjski kanal prijavljivanja, no sada nije potrebno prvo proći unutarnji kanal već se odmah može krenuti na vanjsko prijavljivanje, odnosno na Ured pučke pravobraniteljice.

Vrlo je vjerojatno da će ta mogućnost povećati broj prijava, kojih je po zakonu iz 2019. nekoliko desetaka došlo do Ureda pučke pravobraniteljice. S obzirom da se sad više ne mora ići kroz prvostupanjski sustav prijavljivanja svakako treba očekivati da će broj prijava pučkoj pravobraniteljici rasti, a to će, u najpesimističnijoj procjeni, dovesti do smanjivanja rizika od korupcije.

Dodatna prednost je što će Ured pučke pravobraniteljice, kao specijalizirano tijelo, daleko efikasnije pronalaziti institucije kojima se treba prijaviti nepravilnosti nego što to čine sami obveznici zakona.

Kompanije spremne
Sve veće međunarodne kompanije su već razradile svoj sustav za prijavu nepravilnosti jer su svjesne da se na taj način smanjuje rasipanje resursa, i, u konačnici, efikasnije organizira poslovanje.

Naravno da nije svaka prijava nužno objektivna, prema iskustvu nekoliko međunarodnih korporacija čak i do 40 posto prijava kroz unutarnji sustav nije potaknuto željom za uklanjanje nepravilnosti već nekakvim subjektivnim motivima, poput osvete, no bez obzira na to svaka prijava je prilika da se provjeri sustav i uklone “sive zone”, odnosno područja s premalo nadzora.

A to je dobro za svaki sustav, bilo javni bilo privatni. Naravno da Zakon neće odmah riješiti sve nepravilnosti, naravno da neće odmah sve profunkcionirati, no svakako je dobar korak naprijed u odnosu na ono što smo dosad imali.

Najveći izazov bit će zaštita identiteta zviždača, u čemu će vrlo važnu ulogu imati Ured pučke pravobraniteljice, a prilično je izvjesno i da će biti prilično razočaranja jer nakon predaje prijave nadležnost preuzimaju sudovi, inspektorati i razne druge institucije već ovisno o nadležnosti.

Ovaj zakon, koliko god bio dobrodošao, samo je dio sustava za koji se već nebrojene puta pokazalo da je prečesto neefikasan. Ipak, sama činjenica da će dolaziti prijave bit će već korak naprijed.

Unutar sustava bit će zacijelo otpora, no s obzirom da je Europska unija prilično zainteresirana za funkcionalne propise o zaštiti zviždača u svim zemljama članicama prilično je izvjesno da će Zakon o zaštiti prijavitelja nepravilnosti vrlo brzo zaživjeti.