Diljem svijeta stope fertiliteta padaju na povijesno niske razine. U mnogim gospodarstvima s visokim dohotkom žene sada imaju u prosjeku 1,5-1,8 djece, što je znatno ispod stope od 2,1 koja osigurava zamjenu generacija. Istodobno, milijuni uredskih djelatnika zamijenili su svakodnevno putovanje na posao kućnim uredima. Ove dvije promjene – “baby bust” (izrazito nizak natalitet) i revolucija rada na daljinu – obično se raspravljaju odvojeno. Međutim, u novom radnom dokumentu, moji koautori i ja ukazujemo na to da rad od kuće potiho povećava stope nataliteta.

Naravno, rad na daljinu sam po sebi neće preokrenuti desetljeća demografskog pada. No, u svijetu gdje su uobičajene pronatalitetne politike jednako skupe koliko i neučinkovite, davanje ljudima veće fleksibilnosti u odabiru mjesta rada nameće se kao jedan od najperspektivnijih i najpristupačnijih načina da im se pomogne u zasnivanju obitelji kakvu tvrde da žele.

Tijekom posljednjih pola stoljeća, globalni fertilitet više se nego prepolovio, s oko petero djece po ženi na današnjih 2,25. U mnogim bogatim zemljama fertilitet je pao ispod razine koja osigurava zamjenu generacija, a u nekim slučajevima približava se 1,3 – razini pri kojoj se populacija prepolovi unutar dvije generacije.

Željena vs stvarna veličina

Istodobno, istraživanja pokazuju da žene u bogatijim zemljama i dalje tvrde da im je idealna veličina obitelji nešto iznad dvoje djece. Jaz između željene i stvarne veličine obitelji može se pripisati nekoliko čimbenika. Mladi odrasli ostaju duže u sustavu obrazovanja, a kada uđu u svijet rada, suočavaju se s nesigurnim tržištem rada i visokim troškovima stanovanja. Mnogi danas odgađaju partnerstvo i rađanje djece do svojih 30-ih i 40-ih godina, nailazeći pritom na biološka ograničenja.

Nadalje, stope brakova naglo su pale od 1970-ih, a u društvima gdje su rođenja izvan braka i dalje rijetka, manje brakova znači i manje djece. Žene se također moraju nositi s dobro dokumentiranom “kaznom za majčinstvo”: nakon prvog djeteta, zarada i zaposlenost žena bilježe pad u odnosu na muškarce, osobito ondje gdje nedostaje usluga čuvanja djece, a posao je nefleksibilan.

Kako bi smanjile taj jaz, vlade nude poticaje poput novčanih isplata, poreznih olakšica i subvencija za čuvanje djece. No, iako velikodušni bonusi za bebe mogu ubrzati rođenje djeteta za godinu ili dvije, rijetko dovode do povećanja ukupne veličine obitelji. Međutim, rješavanje kompromisa između posla i obitelji ulijeva više nade.

Jedan od načina za to je rad na daljinu. Nakon što je pandemija Covida-19 primorala mnoge ljude na rad od kuće, ta je praksa postala češća u uredskim poslovima. U mnogim zemljama s visokim dohotkom, otprilike jedna četvrtina plaćenih radnih dana sada se obavlja od kuće, što je porast s oko tri do pet posto prije 2020.

INOVACIJA

Hrvatska zubarska stolica koja redefinira dentalnu industriju

Od betona do fotonapona

Zelena gradnja više nije trend već postaje standard

Moji koautori i ja koristili smo se novim podacima iz ankete provedene u 38 zemalja i SAD-u da proučimo kako ova promjena utječe na fertilitet. Otkrili smo da su među odraslima u dobi od 20 do 45 godina koji rade od kuće barem jedan dan u tjednu, stvarne brojke po pitanju rođenja od 2023. godine i planirana veličina obitelji veći. To je posebno točno kada oba partnera u paru imaju tu fleksibilnost.

U uzorku od 38 zemalja, procijenjena ukupan fertilitet kada oba partnera rade od kuće barem jedan dan u tjednu veći je za oko 0,32 djeteta (otprilike 14%) nego kod parova gdje nijedan ne radi od kuće. U SAD-u je ta razlika 0,45 djece, ili oko 18 posto.

Kazna za majčinstvo

Naše procjene upućuju na to da je trenutni aranžman rada od kuće zaslužan za nešto više od osam posto rođenih u SAD-u (oko 291 tisuću beba godišnje). Ukazuju i na to da bi stope fertiliteta u zemljama poput Japana, Južne Koreje, Francuske, Njemačke i Italije mogle porasti za dva do pet posto kad bi njihove razine rada na daljinu bile u rangu s onima u SAD-u, Ujedinjenom Kraljevstvu i Kanadi. Iako to nije čarobno rješenje za demografske izazove, takva bi promjena bila puno učinkovitija od skupih pronatalitetnih paketa.

Razlog je sasvim jasan. Rad od kuće skraćuje vrijeme putovanja na posao, olakšava odlazak po djecu u školu i odlaske liječniku, pa roditeljima omogućuje veću kontrolu nad dnevnim ritmom. Ženama, konkretno, to može smanjiti “kaznu za majčinstvo”: odrađuju isti broj sati, ali lakše prilagođavaju raspored obvezama oko djece.

Ove su prednosti u skladu s općim saznanjima o učinkovitim demografskim mjerama: najbolje funkcioniraju politike koje smanjuju vremenske i oportunitetne troškove podizanja djece – uključujući čuvanje djece, roditeljski dopust koji ne ugrožava karijeru trajno i fleksibilan rad. Poslovi na daljinu zapravo su decentralizirana, tržišno vođena verzija takve strategije.

Ako donositelji politika ozbiljno misle rješavati demografski pad, rad na daljinu trebali bi smatrati korisnim alatom, a ne prolaznim fenomenom. To ne znači njegovo nametanje ili primoravanje tvrtki na jedan model, već uklanjanje prepreka radu na daljinu i podršku infrastrukturi koja ga omogućuje.

U mnogim zemljama sa srednjim dohotkom, širenje pristupa brzom internetu izvan velikih gradova moglo bi proširiti mogućnosti za zapošljavanje i olakšati roditeljima u manjim mjestima prihvaćanje rada na daljinu. Propise o radu, porezna pravila i sustave socijalnog osiguranja također bi trebalo ažurirati kako bi se osiguralo da radnici koji veći dio tjedna provode kod kuće budu propisno obuhvaćeni i zaštićeni.

Za poslodavce je poruka da dobro osmišljeni hibridni rasporedi, koji omogućuju barem jedan ili dva dana rada od kuće tjedno, mogu podržati i produktivnost i zasnivanje obitelji. Tvrtke koje nude takve aranžmane nisu samo ljubazne; one ulažu u stabilniju i zadovoljniju radnu snagu.

Podrška radu na daljinu nije zamjena za zahtjevnije zadatke osiguravanja odgovarajućeg roditeljskog dopusta i dostupnost i priuštivost čuvanja djece. No, da potaknu fertilitet, donositelji politika trebali bi se manje usredotočiti na bonuse za dijete, a više na zadovoljstvo radnika. Davanje zaposlenicima – posebno visokoobrazovanima koji su na čelu po padu fertiliteta – veće kontrole nad vlastitim vremenom donijelo bi demografske dividende bez pretjeranog troška.

© Project Syndicate, 2026.