Bez jačanja osobne i profesionalne odgovornosti, opismenjavanja, djelotvorne pravne države i sustava u koji građani vjeruju, nema tog zakona koji će zaštititi radnike, bilo da je u pitanju rad nedjeljom ili na online platformama, pokazuje se opet iznova u javnim raspravama oko zakonskih noviteta koji u nekim točkama nemaju veze sa stvarnošću.

Nova presuda Ustavnog suda protiv zabrane rada nedjeljom za trgovinu stoga je samo pitanje vremena, a posao na regulaciji online platformi tek je započeo, na razini ne samo Hrvatske, nego čitave Europske unije.

Svi ti procesi bolan su test zrelosti poslodavaca, sindikata, političara ali i samih radnika, da bez figa u džepu i kalkulacija usklade prava i obaveze svih uključenih strana. Zasad im baš i ne ide.

Najnoviji primjer koji vidimo je pobuna dijela dostavljača koji rade za platformu Wolt, jer im s uvođenjem regulacije platformskog rada za 30-ak posto pada zarada.

Ograničavanje rada na 40 sati mjesečno pritom je realno njihov najveći problem, što je posve razumljivo kad se sagleda priroda posla koji se plaća po učinku. Ono što se možda čini kao robovski rad, njima je bila dobra prilika za zaradu, koju sada gube, i tu je teško suditi.

Ključna kontrola agregatora
To što im je problem raditi za posrednike, jer Wolt kao online platforma više ne želi administrirati i kontrolirati svakog obrtnika pojedinačno, samo pokazuje koliko će biti posla da se počiste lovci u mutnom.

Poštenih poslodavaca agregatora navodno ima, zalažu se za uvođenje reda. Ključna će tu biti kontrola agregatora, koji su uostalom poslodavci kao i svi drugi, a tržište bi na kraju moglo presuditi onima koji degradiraju svoje radnike, jer su oni slobodni prijeći kod poslodavca koji će im više odgovarati.

Stoga je pomalo šuplja priča nekih političara koji traže ukidanje posrednika, nakon što su se nakačili na ovaj prosvjed kako bi skupili bodove. Prosvjednicima svakako ne ide na ruku što su dozvolili da ih ovi iskoriste za vlastite ciljeve.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Drugi primjer bitno je starijeg datuma, i u njemu država odrađuje svoje dodvoravanje crkvi, moleći se u sebi da Ustavni sud ponovi svoju presudu. Jer zabrana rada nedjeljom za trgovce ne samo da je suluda u današnje vrijeme, već je i neprovediva, diskriminatorna, produbit će krizu, smanjiti potrošnju, narušiti kvalitetu usluge u turističkoj zemlji. Ovo je ujedno i četvrti pokušaj da se uvede zabrana rada nedjeljom za trgovce, nakon što je Ustavni sud to osporio tri puta.

Novi Zakon o trgovini, prema kojemu bi trgovine nedjeljom u pravilu bile zatvorene, a trgovci bi mogli odabrati 16 nedjelja u godini tijekom kojih bi radili, trebao bi stupiti na snagu 1. srpnja. Prema riječima premijera Andreja Plenkovića, Vlada je time pronašla balans koji će pridonijeti i pravima radnika i obiteljskom životu, doduše samo u jednom sektoru.

Doduše, iako Zakon kad se donese stupa na snagu ove godine, njegove će se posljedice osjetiti tek u 2024. godini, ako se prije toga ne ukine cijela ova predstava. Naime, radi prilagodbe poslovnih subjekata, u 2023. godini ovih 16 radnih nedjelja neće se ubrojiti u nedjelje koje su do stupanja na snagu novog zakona bile radne, tako da će glatko proći i turistička sezona pa i zimski blagdani bez većih problema.

Novi šok za gospodarstvo
Ako krene u provedbu, ovaj zakon pandemije i potresa bit će novi šok ne samo za trgovinu, već i za cijelo gospodarstvo. Nedjelja je drugi najjači dan po prometu u trgovačkim centrima, i vidjeli smo kroz neka iskustva iz prvog vala ograničavanja rada nedjeljom, da se taj promet ne prelijeva na ostale dane u tjednu. Takav je način života da većina kupaca ne stigne obaviti kupnju kroz tjedan, i ostaje im subota popodne i nedjelja.

Hrvatska po ponudi šoping centara i načina života kupaca nije poput Slovenije, gdje se dosta prometa s nedjelje prelilo u tjedan, i to naši trgovci ne očekuju.

Što će dobiti radnici u trgovini? Pa, osim kojeg slobodnog dana za odlazak na misu dobit će manje plaće, neki i otkaze, neki će se snalaziti s radom na crno ili potražiti novi posao. Pad prihoda morat će se odraziti i na radnike, umjesto da se pojača kontrola i svi ostali alati za zaštitu prava radnika, što je kakti cilj ovog zakona. Umjesto da zaštiti radnike, država će generirati novi problem, i tako ukrug.