Kapitalizam kakav poznajemo je mrtav! Došlo je vrijeme za novi, odgovorni kapitalizam koji se neće isključivo voditi maksimizacijom profita dioničara već boljitkom svih, kapitalizam dionika. Orilo se to u siječnju lani s jubilarnog 50. Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu. A onda je došao koronavirus.

Fast forward do danas. Pandemija nesmiljeno bukti, broj umrlih u mukama premašio je 3,2 milijuna u svijetu, 7355 u Hrvatskoj, i ne staje, svakodnevno raste broj novooboljelih, tisuće ljudskih i obiteljskih tragedija pišu se na gotovo svakom kutku zemaljske kugle. Unatoč povijesno brzom razvoju cjepiva, zgrabile su ga bogate nacije koje su ga mogle platiti – Amerika, Kanada, Europska unija… Za siromašne sklepan je COVAX program “za ubrzanje razvoja i proizvodnje cjepiva protiv Covida-19 i jamstvo pravednog i jednakog pristupa svakoj zemlji”. U bogatima je jedan od četiri stanovnika primio cjepivo, u siromašnima jedan od 500.

Loši potezi AstraZenece

Dok svijet obilaze mučne slike masovnih kremacija po parkiralištima u Indiji gdje cvjeta crno tržište punionica kisika i umire se ispred bolnica jer u njima nema mjesta, do improviziranih grobnica u gradskim parkovima u Brazilu, ona ista krema iz Davosa gorljivo debatira. Sada pro i kontra argumenata za privremenu suspenziju propisa o intelektualnom vlasništvu, što bi omogućilo podjelu recepture cjepiva, masovnu proizvodnju i brzo globalno procjepljivanje.

Takvo rješenje zagovara Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja se na početku prilično petljala s hendlanjem epidemije bojeći se mutacija koje pandemiju iz zdravstvene tragedije preko noći mogu pretvoriti u užas bez kraja.

Problem je, kao i uvijek, percepcija i partikularni interesi. Iz lokalne, hrvatske perspektive scenarij je predvidljiv: uz pomoć (polu)kompromitiranih stručnjaka tajming popuštanja ili zatezanja mjera (i proglašavanje pobjede nad koronom) ovise o politički oportunom trenutku. Je li sezona, jesu li pred vratima izbori, jesu li glasni i neugodni lobisti pojedinih djelatnosti, umjesto o epidemiološkim pokazateljima poput incidencija i masovnih testiranja. Komitragedija ili tragikomedija, kako se uzme.

Na globalnoj pozornici utrka za cjepivom pretvorila se u geopolitičke igre i odmjeravanje snage širenja utjecaja. Cjepivo se bira ovisno o zemlji iz koje dolazi, Amerikanci favoriziraju svoje proizvođače, a sjede na AstraZenecinim bočicama i neće ih distribuirati, Mađarska ignorira Europsku komisiju i cjepivo uzima iz Kine i Rusije, Hrvatska poslušno čeka mig iz Bruxellesa niti ne pokušavajući ići u samostalnu nabavku. AstraZeneca, čija bočica stoji oko dva dolara jer naplaćuje samo proizvodnu cijenu, pet puta je jeftinija od Johnson&Johnsona (10 dolara), jedanaest puta od Pfizera (23 dolara) i do 18 puta od Moderne (25-37 dolara).  Slučajno ili ne, najjeftinije cjepivo došlo je na loš glas zbog manjeg broja nuspojava povezanih s trombocitopenijom i trombozom (premda su takve nuspojave prijavljene i kod drugih proizvođača). Kad je zavladala javna panika postalo je prekasno za umirujuće poruke da je šansa za trombozu veća na letu za Australiju nego od igle u ruku ili da je 30 tisuća puta veća mogućnost da žile začepi Covid nego cjepivo.

Sumnjičavoj atmosferi nisu pomogli niti loši potezi britansko-švedske kompanije koja je drastično smanjila dogovorene isporuke EU pravdajući se problemima u proizvodnji dok je izvozila zemljama koje su bile spremne platiti više. I konačno je cijela stvar završila na sudu, a EU se okrenula Pfizeru.

I dok je u SAD-u više od 70 posto odraslih primilo barem jednu dozu, a prosječni Pierre iz Toulousea, Franz iz Berlina ili Jure iz Splita biraju cjepivo, u siromašnim dijelovima svijeta umire se na ulici. Netko će sad slegnuti ramenima jer ne živimo u Indiji ili slamovima Johannesburga, reći da život nije fer i otići za svojim poslom.

Bestidni prihodi od cjepiva

Lobisti farmaceutskih divova žestoko lobiraju na sve strane da se ne suspendiraju propisi o intelektualnom vlasništvu. Takvu mogućnost predviđaju pravila Svjetske trgovinske organizacije za iznimne slučajeve, a američka administracija na čelu s Joe Bidenom inicijativi 100 zemalja ipak je dala podršku. Bijesne farmaceutske kompanije (ispravno) argumentiraju da bi to narušilo inovacijski potencijal razvoja lijekova i da probleme u distribuciji treba rješavati uklanjajući uska grla i probleme sa sirovinama u proizvodnji. Ispada da profit s tim nema nikakve veze. Pa niti bestidnih 26 milijardi dolara prihoda od cjepiva protiv Covida koliko je, primjerice, Pfizer najavio svojim dioničarima u ovoj godini.

Na prvom testu novootkriveni altruizam bogataša pao je kao kruška, a kapitalizam kakvog poznajemo protivnicima isplazio jezik. Rasplet nije samo stvar društvene odgovornosti već stvar preživljavanja. S koronavirusom izvan kontrole opasne mutacije su pitanje vremena i biologije. Iz perspektive virusa potpuno je nebitno jesu li Franz i Jure cijepljeni ako se strahote u Indiji pretoče u varijante koje će biti otporne na cjepivo.

Zato je u ovoj priči bitna samo jedna perspektiva. Ona virusna, ako već ne ljudska.