Europsko tržište plina nalazi se na prekretnici, pod snažnim utjecajem geopolitičkih previranja i strateških odluka ključnih svjetskih igrača. S jedne strane, američka energetska politika, osobito nakon ponovne pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima, mogla bi dovesti do povećanog pritiska na Europu da znatno poveća uvoz američkog ukapljenog prirodnog plina.

S druge strane, sankcije uvedene na ruske energente, kao i neizvjesnost u vezi s ishodom rata u Ukrajini, stvaraju dodatni pritisak na Europsku uniju da pronađe dugoročne i stabilne alternative u opskrbi plinom kako bi osigurala vlastitu energetsku sigurnost. U tom kontekstu, Europska komisija predložila je produljenje važenja Uredbe o skladištenju plina sve do kraja 2027. godine.

Ova regulativa ima za cilj umanjiti energetsku nesigurnost povećanjem zaliha plina, čime bi se omogućilo da zemlje članice Europske unije raspolažu dostatnim rezervama za hladne zimske mjesece. Trenutačno skladišta plina unutar Europske unije pokrivaju približno trideset posto zimskih potreba, no ključno pitanje ostaje kako osigurati njihovo pravovremeno punjenje pod financijski povoljnim uvjetima.

Nove, veće cijene?
Cijene plina na europskim tržištima trenutačno ne idu u prilog skladištenju, s obzirom na to da su ljetni ugovori osjetno skuplji od zimskih ugovora za 2025. i 2026. godinu. To može dovesti do značajne nestabilnosti na tržištu. Primjerice, Hrvatska sa svojim podzemnim skladištem plina u Okolima bilježi tek nešto više od 14 posto popunjenosti, dok je europski prosjek trenutno na razini od 37 posto.

Američki LNG sektor posljednjih godina bilježi snažan rast izvoza prema Europi, posebice nakon početka ruskog napada na Ukrajinu, kada je Europska unija aktivno tražila pouzdane alternative ruskom plinu. Međutim, sada se pojavljuje novi izazov – pojedini američki proizvođači ukapljenog prirodnog plina, poput kompanija Venture Global i Mexico Pacific, žele revidirati ranije dogovorene cijene zbog povećanih troškova izgradnje infrastrukture i rada.

Ova situacija može ugroziti konkurentnost američkog ukapljenog plina u usporedbi s ostalim dobavljačima, kao što je Katar, koji nudi dugoročne ugovore čije su cijene vezane uz naftu. Ako troškovi ukapljivanja plina u SAD-u porastu gotovo 100 posto, američki LNG mogao bi izgubiti privlačnost kod europskih kupaca.

U međuvremenu je Europa suočena s pitanjem kako osigurati stabilnu i kontinuiranu opskrbu plinom, a da pritom ne postane previše ovisna o jednoj zemlji ili regiji. U tom kontekstu Hrvatska prepoznaje svoju stratešku prednost u regiji – LNG terminal na otoku Krku.

Promjene

Ulaganja u obranu i konkurentnost su nužna, ali ne na štetu radnika i kućanstava

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

Već je donesena odluka o povećanju njegovog kapaciteta na šest milijardi i sto milijuna kubičnih metara plina godišnje, a ozbiljno se razmatra mogućnost dodatnog povećanja na čak devet milijardi kubičnih metara. Time bi Hrvatska mogla postati ključna točka za opskrbu prirodnim plinom ne samo za jugoistočnu Europu, nego i za dobar dio srednje Europe. To bi smanjilo ovisnost regije o ruskom plinu i dodatno ojačalo energetski značaj Hrvatske unutar Europske unije.

Međutim, ključno pitanje ostaje dugoročna strategija nabave plina. Hoće li Europska unija i dalje favorizirati američki ukapljeni plin čak i u slučaju njegovog poskupljenja? Hoće li se veći naglasak staviti na ugovore s državama poput Katara, Alžira i Azerbajdžana? Ili će EU nastaviti provoditi politiku diversifikacije izvora, kombinirajući ukapljeni prirodni plin s povećanjem kapaciteta obnovljivih izvora i jačanjem domaće proizvodnje energije?

Prilika i izazov
Jedno je sasvim sigurno – energetska politika EU u narednim godinama neće biti samo pitanje ekonomske isplativosti i uvjeta na tržištu, već i pitanje geopolitike i međunarodnih odnosa.

Odnosi unutar Sjevernoatlantskog saveza, povratak Donalda Trumpa na vlast te nastavak naoružavanja Europe imat će snažan utjecaj na donošenje ključnih energetskih odluka. Pritisak na povećanje vojnih izdataka uz očekivanje da Europska unija zauzvrat poveća uvoz američkog ukapljenog plina podsjeća na politiku Trumpove administracije iz njegova prvog mandata.

Za Hrvatsku aktualna situacija predstavlja i priliku i izazov. S jedne strane, povećanje kapaciteta LNG terminala na otoku Krku može osigurati energetsku sigurnost regiji te Hrvatsku učiniti ključnim igračem na europskom plinskom tržištu. S druge strane, ostaje neizvjesno kako će se dugoročno razvijati cijene plina i struktura ugovora o njegovoj nabavi.

Pitanje koje se nameće jest hoće li EU uspjeti osigurati stabilne izvore opskrbe bez pretjerane ovisnosti o jednoj zemlji ili regiji. Također, poznajući hrvatske boljke, ostaje otvoreno hoće li Hrvatska znati u potpunosti iskoristiti svoju stratešku poziciju na energetskoj karti Europe na način koji će dugoročno donijeti korist domaćem gospodarstvu i regionalnoj sigurnosti opskrbe.

Budućnost europskog plinskog tržišta ovisit će o brojnim faktorima, uključujući geopolitičke odluke, globalne ekonomske trendove i tehnološki razvoj. Međutim, jedno je jasno – energetska sigurnost više se ne može promatrati isključivo kroz prizmu tržišnih uvjeta, već ona postaje ključni element šire strateške slike Europske unije i njezine buduće autonomije u odnosu na velike globalne sile.