Svijet je upleten u megakrizu koja obuhvaća pandemiju bolesti COVID-19, ruski rat u Ukrajini, visoku inflaciju, strah od recesije i sve veće nevolje s dugom na tržištima u nastajanju i u zemljama u razvoju. Posljednje što nam treba je dodatni izvor ekonomske štete. Ali to je ono što možemo dobiti, u obliku još jednog destruktivnog trgovinskog rata.

Trgovinski ratovi neizmjerno su štetni jer uključene zemlje imaju tendenciju odmazde podizanjem sve većih trgovinskih barijera. Ovaj začarani krug okrivljuje se za veliko produljenje Velike gospodarske krize u 1930-ima, zbog čega su Sjedinjene Američke Države vodile napore za razvoj novog svjetskog trgovinskog sustava nakon 1945. godine, postavljajući temelje za najuspješnije razdoblje globalnog gospodarskog rasta u povijesti.

Već 70 godina globalna trgovina bila je potpomognuta vladavinom prava, a međunarodna organizacija, Opći sporazum o carinama i trgovini, koji je naslijedila Svjetska trgovinska organizacija, osigurala je nepristrano odlučivanje o sporovima.

No, počevši od 2017., administracija Donalda Trumpa povukla je američku potporu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i započela trgovinski rat s Kinom. Osim što je uvela diskriminirajuće carine na uvoz, također je uvela opsežnije namete na artikle poput čelika i aluminija, dvojbeno navodeći zabrinutost za “nacionalnu sigurnost”.

Iako je većina trgovinskih odvjetnika vjerovala da su te mjere nezakonite prema pravilima Svjetske trgovinske organizacije, američki trgovinski partneri suzdržali su se od odmazde u nadi da će sljedeća administracija poništiti Trumpovu protekcionističku politiku.

Nažalost, administracija američkog predsjednika Joea Bidena nije ukinula Trumpove trgovinske mjere niti vratila važne funkcije Svjetske trgovinske organizacije poput mehanizma rješavanja sporova. A ako to nije bilo dovoljno loše, ovogodišnji američki Zakon o smanjenju inflacije i Zakon o čipovima i znanosti nanijet će toliku štetu glavnim trgovinskim partnerima i saveznicima da će se gotovo sigurno morati osvetiti.

SAD će se tada naći u trgovinskom ratu ne samo s Kinom, već i s vlastitim saveznicima, a svijet će se suočiti s još jednom velikom krizom: raspadom međunarodnog trgovinskog sustava.

Zakoni, inflacija i čipovi
I Zakon o smanjenju inflacije i Zakon o čipovima i znanosti otvoreno su protekcionistički i diskriminirajući, kršeći sporazume koje je SAD sklopio kroz uzastopne krugove multilateralnih pregovora o smanjenju carina.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Primjerice, Zakon o smanjenju inflacije osigurava subvenciju od 7500 dolara američkim kupcima električnih vozila, pod uvjetom da su proizvedena u Americi i sastavljena pretežno od američkih dijelova, a te komponente moraju uključivati baterije, na koje otpada 40% troškova električnih vozila. Slično tome, Zakon o čipovima izdvaja 52 milijarde dolara za financiranje ulaganja u “fabove” (tvornice za proizvodnju čipova) koje su izgradile privatne tvrtke u SAD-u.

Upitna je opravdanost subvencioniranja električnih vozila, kojim se snažno diskriminiraju automobili proizvedeni u inozemstvu (kao i baterije i druge auto komponente) iz Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva, Japana i Južne Koreje. Osim toga, vjerojatno neće ispuniti svoju namjeravanu svrhu “stvaranja dobrih radnih mjesta” i ubrzavanja odmaka od motora s unutarnjim izgaranjem.

Još je manje vjerojatno da će Zakon o čipovima postići željene rezultate svojih podupiratelja. Već se nazire zasićenost opskrbom poluvodiča, a to je navelo neke vodeće proizvođače (američke i strane) da se izjasne da će nastaviti s planovima za izgradnju novih proizvodnih pogona samo ako dobiju subvencije.

Iz perspektive stranih političkih vođa, autoindustrija im je previše ekonomski važna da bi stala sa strane i ne učinila ništa suočena s nepoštenom američkom praksom. Oni jednostavno ne mogu dopustiti da vlastita postrojenja za automatsku montažu izgube tržišni udio kao posljedica američkih subvencija.

Kao što je francuski predsjednik Emmanuel Macron jasno dao do znanja Bidenu tijekom nedavnog državnog posjeta Bijeloj kući, američki jednostrani protekcionizam riskira pokretanje šireg trgovinskog rata.

Jednako tako, i druge vlade pod sve su većim političkim pritiskom da subvencioniraju proizvodnju čipova kao odgovor na nedavne američke poteze, a nekolicina stranih proizvođača najavljuje planove za izgradnju tvornica u SAD-u kako bi se izbjeglo nepošteno tržišno natjecanje.

Ako Zakon o smanjenju inflacije i Zakon o čipovima stupe na snagu 1. siječnja, kao što je planirano, američki saveznici gotovo će sigurno uzvratiti, što će potaknuti američke protumjere.

To svakako nije ograničeno samo na automobile i poluvodiče, ova eskalacija odmazdi mogla bi utjecati na sve više i više izvoznih kategorija, povećavajući razmjere ekonomske štete. Macron je već naznačio da bi Europa trebala početi diskriminirati u korist svojih industrija.

Jednaki uvjeti
Velike svjetske trgovinske sile moraju brzo djelovati kako bi spriječile erupciju potpunog trgovinskog rata. Pitanje čipova treba biti pokrenuto u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, a SAD bi se trebao pridržavati izgledne odluke da su subvencije nezakonite.

Proizvođači čipova mogli bi sklopiti sporazum kojim se utvrđuju izvozna pravila za strojeve i čipove te provedbeni mehanizam. SAD bi umjesto toga mogao dodatno ulagati u obrazovanje i osposobljavanje, što je prijeko potrebno i omogućilo bi domaćim proizvođačima lakše zapošljavanje dobro obučenih radnika za neka od fizičkih ulaganja o kojima se sada razmišlja.

Novi objekti u izgradnji namijenjeni su čipovima koji su već u proizvodnji, a mogle bi se stvoriti zalihe tih čipova umjesto ulaganja u nove fabove, pogotovo sada kada se čini da je pala potražnja za čipovima. Vrlo je malo vjerojatno da se svi strojevi i tehnološko znanje i iskustvo utjelovljeni u proizvodnji strojeva drugih zemalja za izradu čipova i samih čipova u bilo kojem slučaju mogu vratiti u SAD.

Bilo kojom od tih mjera gotovo bi se sigurno postigli rezultati bliži ciljevima SAD-a nego trenutačno predviđenim subvencijama. I za električna vozila i baterije strani i domaći proizvođači moraju se natjecati pod jednakim uvjetima.

Zemlje izvoznice automobila mogle bi subvencionirati sve kupce novih električnih vozila istim iznosom kao i Amerikanci; Bidenova administracija mogla bi zatražiti izmjenu zakona kako bi se osigurale subvencije za kupnju svih električnih vozila, uključujući uvoz.

Osim toga, trebalo bi prilagoditi i američke zahtjeve po pitanju dijelova baterija koji moraju biti proizvedeni u zemlji. Kao i kod čipova, bilo koja od ovih mjera omogućila bi daleko superiorniji ishod za globalno gospodarstvo. Protekcionizam spušta ljestvicu.