Malo je tko mogao predvidjeti kakve će posljedice ulazak Kine u Svjetsku trgovinsku organizaciju 2001. godine imati za Sjedinjene Države.

Pridonijevši slabljenju američkog proizvodnog sektora i padu broja radnih mjesta u industriji, integracija Kine u globalno gospodarstvo utrla je put desnom ekonomskom populizmu na čijem je valu uzletio Donald Trump. Ne poduzme li Europa hitne korake kako bi zaštitila vlastitu industriju od naleta kineskog uvoza, prijeti joj slična sudbina.

Prijetnja u nekim sektorima

U samom središtu prijetnje koju Kina predstavlja za europsko gospodarstvo jest njezino oslanjanje na izvoz kako bi poduprla vlastiti gospodarski rast i apsorbirala viškove proizvodnje. Iako Kina već dugo prepoznaje potrebu za prelaskom s modela rasta vođenog ulaganjima i izvozom na model temeljen na domaćoj potrošnji, ulaganja i dalje čine oko 40 posto kineskog BDP-a, dok izvoz pridonosi s dodatnih 20 posto.

Izostanak napretka u uravnoteženju kineskoga gospodarstva djelomično se pripisuje pucanju balona na tržištu nekretnina 2021. godine, što je oslabilo domaću potrošnju rušenjem vrijednosti imovine kućanstava. To je pridonijelo usporavanju rasta kineskog BDP-a, koji je u drugom kvartalu ove godine iznosio svega 4,3 posto – što je najsporiji tempo od pandemije bolesti COVID-19.

Slaba domaća potražnja dodatno je pojačala ovisnost Kine o izvoznim subvencijama i podcijenjenom renminbiju (za oko 20 posto) kako bi poduprla svoj izvozni sektor. Takve intervencije objašnjavaju kako je kineski izvoz u prvoj polovici ove godine porastao za gotovo 14 posto, unatoč američkim carinama, ostvarivši nevjerojatan trgovinski suficit od 1,2 bilijuna dolara – najveći ikada zabilježen u povijesti bilo koje zemlje.

Kako je Kina primorana preusmjeriti taj sve veći izvoz dalje od SAD-a, intenzivira se pritisak na europsko gospodarstvo. To ponovno budi duhove novog “kineskog šoka” koji bi mogao isprazniti europsku industrijsku bazu na gotovo isti način na koji je prvi kineski šok desetkovao američku industriju početkom 2000-tih. Prijetnja je posebno izražena u sektorima električnih vozila, tehnologija vjetroelektrana i solarne energije, baterija, elektronike i ostalih naprednih strojeva. No, ovo nije igra nulte sume.

Dugoročno gledano, uravnoteženje kineskoga gospodarstva koristilo bi i Kini i Europi. Poznato je kakva je politika za to potrebna. Kako bi smanjila preventivnu štednju i potaknula potrošnju, Kina bi morala povećati prihode kućanstava i ojačati sustav socijalne sigurnosti, uključujući zdravstvenu zaštitu i mirovine. Istodobno, mora reformirati financije lokalnih samouprava i smanjiti ovisnost o investicijama potaknutim dugom, osobito u sektoru nekretnina.

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Šesta sezona

Otvorene 32 stipendije za male poduzetnike: prvi put prijaviti se mogu kandidati iz svih djelatnosti

Problem za zadužene zemlje

Osim što bi kinesko gospodarstvo postavile na stabilne temelje, takve bi mjere omogućile Kini da popravi narušene trgovinske odnose sa SAD-om i izbjegne trgovinski rat s Europom. Nažalost, vlada kineskog predsjednika Xi Jinpinga ne pokazuje nikakve naznake odlučnog kretanja u tom smjeru. Stoga Europa nema puno izbora osim prihvaćanja protekcionizma. Doduše, krene li Europa stopama Amerike, koristeći carinske i necarinske mjere za zaštitu svoje industrijske baze od kineskog uvoza, gotovo će se sigurno suočiti s odmazdom.

Kina bi vjerojatno započela ograničavanjem pristupa Europi rijetkim mineralima, baterijama i gorivim ćelijama – koji su ključni za napredne industrije, od automobila do vjetroturbina. Upravo je tako Kina natjerala Trumpa da odustane od carine od 145 posto prošle godine. No, koliko god takva odmazda bila bolna, erozija europske industrijske baze bila bi daleko gora. Osim što bi srušio gospodarski rast i uništio radna mjesta, takav bi ishod zakomplicirao napore visoko zaduženih zemalja, poput Francuske i Italije, s otplatom obveza. I, naravno, to bi samo dolilo ulje na vatru populizma.

U svakom slučaju, trgovinski rat nije u dugoročnom interesu Kine. Činjenica da još jedno veliko tržište pribjegava protekcionističkim mjerama, čemu bi se mogle pridružiti i druge zemlje, mogla bi biti upravo ono ozbiljno upozorenje koje je potrebno Xijevoj vladi: Kina ne može vječno preplavljivati globalna tržišta sve većim izvozom. Umjesto da pokušava održati zastarjeli model rasta, Kina se mora ozbiljno posvetiti uravnoteženju vlastitog gospodarstva.

© Project Syndicate, 2026.