S pojavom novih globalnih izazova i promjenom paradigme na svjetskoj razini Europska unija se odlučila preorijentirati na politike održivosti, dekarbonizacije i digitalizacije.

Cilj EU svima je vrlo jasan i transparentan. Ona ima ambiciju zauzeti lidersku poziciju u navedenim segmentima. EU se oslanja na to da će europska industrija imati vodeću ulogu u tranziciji prema klimatskoj neutralnosti i digitalnom vodstvu.

Na tom putu industrija EU mora biti učinkovita, konkurentna, da ubrzava i pokreće promjene, inovacije i gospodarski rast.

Strateška autonomija odnosi se na smanjenje ovisnosti EU o drugima, primjerice u pogledu ključnih materijala i tehnologija, hrane, infrastrukture, čiste energije i sigurnosti. To je i prilika za razvoj tržišta, proizvoda i usluga te poticanje konkurentnosti u Uniji.

Kako će se to postići? Za te izazove potrebni su novi poslovni modeli za poduzetnike i industriju gdje su mali i srednji poduzetnici, zajedno s radnicima, i očuvanje prirodnih resursa u fokusu nove industrijske strategije.

Energetska tranzicija treba ići paralelno s novom industrijskom strategijom i digitalnom tranzicijom jer samo digitalno pismeni građanin EU može shvatiti promjene koje dolaze i iskoristi ih u što većem obujmu.

Važno je napomenuti da se napori za stvaranje pokretačke sile za povezivanje klimatske, industrijske i ekonomske politike trenutačno ne mogu pripisati samo progresivnoj koaliciji unutar EU.

Štoviše, Europski zeleni plan predstavila je predsjednica Komisije koja pripada konzervativnoj opciji, dok saziv Europskog parlamenta ima većinu konzervativaca, kao i Europsko vijeće.

U tom je slučaju veliki strateški novi smjer iznijela koalicija koja je poznata po preferiranju statusa quo. To je uvjerljivi prikaz toga koliko je rasprava o klimatskim promjenama prodrla u politički centar.

Nova partnerstva

To je prvi pokušaj spajanja ambiciozne i sada već dosta realne strategije zaštite klime s dugoročnom politikom industrijskog i tehnološkog razvoja kako bi se stvorila zajednička strategija koja bi mogla omogućiti nova partnerstva među gospodarstvenicima i udrugama za zaštitu okoliša.

Sada se stvari i misli konsolidiraju, a planovi moraju provoditi. Strateško usmjerenje postalo je najvažniji čimbenik u kontekstu pandemije bolesti Covid-19.

Trenutačna zdravstvena kriza potaknula je novu raspravu o krhkosti modela proizvodnje bez zaliha, ulozi države u poticanju ključnih industrijskih sektora, prožimanju i spajanju određenih dionika, potencijalu kružne ekonomije i uravnoteženju međunarodnih lanaca vrijednosti.

Ova je kriza naglasila koliko je važno odgovoriti na ovakve globalne izazove spremno, dugoročno i prekogranično.

Osim toga, kriza je ponovno pokazala koliko EU može biti teško zadržati položaj u političkom i ekonomskom globalnom nadmetanju između SAD-a i Kine. Jasno je da se Europska komisija ne bi trebala pridržavati samo politika Zelenog plana, već i jasno istaknuti da je klimatska neutralnost najvažniji strateški cilj Europske unije.

No moramo mijenjati i trenutačnu energetsku i društvenu paradigmu u Hrvatskoj koja još uvijek funkcionira inercijom sustava, ali tek na kraći rok.

Na duži rok ona nije održiva i treba hitno potaknuti promjene koje će omogućiti da iz sadašnjeg, nefleksibilnog i otpornog na inovacije i suvremene trendove, izraste novi moderni energetski sustav, koji će biti ekonomski isplativ i ekološki održiv. Europski Zeleni plan će nam pomoći, a okviri i regulativa Energetske unije EU će nam to do kraja omogućiti kroz prožimanje unutar pet dimenzija.

Prva i jedna od najvažnijih je dekarbonizacija energetskog sektora. Ona prožima i pitanje obnovljivih izvora energije kao nove paradigme.

Obnovljivi izvori su konceptualno posve drugo rješenje s novim poslovnim modelima. Nema energenta koji se kupuje, osigurava se proizvodnja na mjestu potrošnje, što potiče razvoj potpuno novih i fleksibilijih poslovnih modela.

Veliki potencijal za promjenu

Pojavljuju se i mogućnosti tzv. građanske energije, energetskih zajednica na ravnopravnim osnovama, investiranje vlastite ušteđevine, pa i buduće mirovine, u razvoj tih potencijala. Obnovljivi izvori postaju najsnažniji temelj industrije 4.0 i klimatski neutralnog svijeta. To uviđaju i naše renomirane tvrtke, Ina, HEP i Gradska plinara Zagreb.

Tvrtke koje se bave infrastrukturom, proizvodnjom opreme i davanjem usluga u naftnom rudarstvu, plinskoj industriji i ostalima koje posluju s fosilnim gorivima imaju golemi potencijal za promjenu paradigme i načina razmišljanja, posebno za infrastrukturu.

Njihove nove niše su e-mobilnost i dodatna oprema, sva oprema za sektor elektroindustrije, geotermalna energija, biomasa i bioplin te proizvodnja infrastrukture za obnovljive izvore energije. Upravo te tvrtke imaju ogroman potencijal i dugogodišnje međunarodno znanje i iskustvo za rad i donošenje odluka u implementaciji Zelenog plana u Hrvatskoj.

Te tvrtke već ističu i pokazuju zelene pomake. Međutim, uz financijsku potporu iz Zelenog plana u kojem postoji dio o ulaganjima i preorijentiranju na tehnologije i infrastrukturu Zelenog oporavka, tim tvrtkama će biti potrebna i tehnička potpora.

Jer ako se na vrijeme ne preorijentiraju bit će brutalno pregažene na sve većem i jačem globalnom tržištu zelenih usluga i proizvoda.

* Ovo su isključivo razmišljanja i stavovi autora