Brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula de Silva i prije preuzimanja dužnosti u siječnju 2023., obećao je okončati nezakonito krčenje šuma u Amazoniji. Obnovio je i partnerstva kako bi pojačao financiranje zaštite šuma i najavio predsjednički summit zemalja amazonskog bazena koji će se održati u Belemu u kolovozu.

Lula je odlučan po pitanju ubrzanja globalne suradnje kako bi zaštitio najveću tropsku šumu na svijetu, između ostalog iskorištavanjem novo kapitaliziranog Amazonskog fonda koji podržavaju Norveška i Njemačka. Predsjednik Lula i ministrica okoliša Marina da Silva postavili su zaštitu i očuvanje Amazonije kao prioritet. U pravu su.

Rješenje – izravne naknade
Velika je vrijednost netaknutih šuma, posebno ogromnih tropskih bioma u Amazoniji, Kongu i Indoneziji. A bez njih nema nade da se globalno zatopljenje zadrži ispod 1,5° Celzijevih stupnjeva. Kako bismo ih zaštitili (a time i Zemlju), vjerujemo da novi mehanizam poticaja koji pruža izravnu naknadu za očuvanje šuma može pomoći.

Većina znanstvenika koji se bave klimatskim promjenama slaže se da je jedini način za zaustavljanje globalnog zagrijavanja postupno ukidanje upotrebe za fosilnim gorivima i osiguravanje uklanjanja više stakleničkih plinova iz atmosfere nego što se emitira. Smanjenje emisija jednostavno nije dovoljno.

Ključno je zaštititi šume, koje pokrivaju 31% zemljine površine (oko četiri milijarde hektara) i neto su ponor ugljika, apsorbirajući oko sedam milijardi metričkih tona ugljičnog dioksida godišnje čak i kad odbijemo sve emisije uzrokovane krčenjem šuma i drugim prenamjenama zemljišta. Tropske šume posebno imaju globalni učinak hlađenja od 1 °C kada se uzmu u obzir i zaključavanje ugljika i biofizički utjecaji.

Jedno od rješenja za zaštitu šuma uključuje sadnju drveća kako bi se nadoknadila posječena. Nekoliko hrabrih inicijativa, uključujući inicijativu i platformu Trillion Trees (Trilijun stabala) i Veliki zeleni zid koji se proteže po širini subsaharske Afrike, usmjereno je na obnovu.

No, jednako je važno očuvanje tropskih šuma starog rasta, koje mogu poslužiti kao važan ponor ugljika kada su dobro očuvane. Suprotno tome, nezaštićene šume mogu početi propadati i postati izvor neto emisija, kao što se događa u dijelovima amazonskog bazena.

Jedan od sve popularnijih pristupa je određivanje novčane vrijednosti zadržavanja stabala u zemlji. Iako se povećavaju ulaganja u ugljične i kredite za biološku raznolikost i slične instrumente, ti tržišno utemeljeni pristupi i dalje se ne mogu primjenjivati brzinom i opsegom potrebnim za usporavanje degradacije najvećih svjetskih tropskih šuma.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Sve te strategije – od sadnje drveća do neutralizacije ugljika – potrebne su za postizanje nulte neto stope emisija do 2050. Međutim, smanjenje emisija, zaustavljanje globalnog zatopljenja i regeneracija prirodnih sustava iziskuju hrabriji i sveobuhvatniji plan kojim se u najmanju ruku jamči zaustavljanje krčenja šuma do 2030. i dodavanje milijardu hektara šumskog pokrova do 2050.

Plaćanje po hektaru
Pitanje je kako ostvariti tako ambiciozne ciljeve. Vjerujemo da je globalni mehanizam poticaja – ukratko, plaćanje pojedinaca, subjekata ili čak država za očuvanje šuma – najbolji put do napretka. Kako bi se ostvario učinak velikih razmjera, taj inovativni izvor financiranja trebao bi poticati ubrzana ulaganja tako da se postigne da očuvanje donosi opipljive prinose.

Osnovna premisa je stvaranje sustava koji se plaća godišnje po hektaru očuvane šume. Da bi se ubrzala provedba, mehanizma mora biti jednostavno i intuitivno osmišljen.

Primjerice, pojedinac, zajednica, trgovačko društvo ili državno tijelo mogli bi upisati privatnu parcelu ili zemljište u javnom vlasništvu u dostupni registar, nakon čega se može provjeriti posjed zemljišta i cjelovitost šume. Plaćanje bi se izvršilo ako je registrirani hektar šume i dalje netaknut sljedeće godine – što je ishod kojega je relativno jednostavno pratiti pomoću daljinskog istraživanja.

Kazne bi trebale biti velike: za svaki registrirani hektar koji je iskrčen korisnik bi izgubio, primjerice, protuvrijednost plaćanja za 100 hektara ili čak ukupnu registriranu površinu. Svaki dan drveće u amazonskoj prašumi ispušta 20 milijardi tona vodene pare u atmosferu.

Da stavimo to u perspektivu, količina električne energije potrebna za pretvaranje iste količine vode u paru bila bi, prema jednoj procjeni, jednaka proizvodnji 50.000 elektrana, odnosno otprilike bilijun dolara dnevno. Rješavanje problema krčenja šuma ne smijemo smatrati dugoročnim ciljem, kao da si možemo priuštiti emisije ugljika sada, a hvatanje poslije. Klimatske promjene neće čekati.

Ako dobijemo prave poticaje i brzo djelujemo, možemo sačuvati više od 1,8 milijardi hektara postojećih tropskih šuma, a istovremeno ubrzati regeneraciju dodatnih milijardu hektara. Očuvanje naših postojećih šuma pravi je izbor, jer je to jedini način da zaštitimo našu kolektivnu budućnost.

© Project Syndicate 2023.

* Koautorica članka je Ilona Szabó, suosnivačica i predsjednica Instituta Igarapé, članica je Savjetodavnog odbora glavnog tajnika UN-a za učinkovit multilateralizam