Plan Europske unije da postigne nultu neto stopu emisija do 2050. godine ima Ahilovu petu: EU se oslanja na vanjske izvore, osobito kineske tvrtke, za 70-90 posto ogromne količine ključnih sirovina potrebnih za proizvodnju vjetroturbina, solarnih ćelija, baterija i drugih zelenih tehnologija.
Ova ovisnost predstavlja ozbiljan rizik: Kina je nedavno zabranila izvoz galija, germanija, antimona i drugih materijala s dvojnom namjenom u SAD, što upućuje na to da bi Kina mogla poduzeti slične mjere protiv Europe, prije svega s obzirom na carine EU-a na kineska električna vozila.
Nova Europska komisija s pravom je ključne sirovine stavila na vrh dnevnog reda. Srećom, neće početi od nule. Prošle je godine Europska unija usvojila Zakon o ključnim sirovinama, koji poziva blok da do 2030. izvuče 10 posto, preradi 40 posto i reciklira 25 posto onoga što godišnje potroši te ograniči udio svih vanjskih dobavljača na 65 posto.
Kako bi ispunila ciljeve Zakona o ključnim sirovinama, Komisija se mora usredotočiti na koordinaciju financiranja, sudjelovanje u diplomatskim aktivnostima za resurse s Afrikom i uspostavljanje sekundarnih materijalnih partnerstava.
Rudarstvo je kapitalno intenzivna industrija, a inozemne aktivnosti na početku proizvodnog lanca iziskuju javnu potporu u smislu vlasničkog kapitala i duga. Zakon o ključnim sirovinama predviđa mobilizaciju financiranja iz različitih izvora, uključujući inicijativu EU-a Global Gateway i Europsku investicijsku banku. Neke su države članice uspostavile i vlastite nacionalne fondove.
Njemačka je pokrenula fond za sirovine vrijedan jednu milijardu eura (1,04 milijarde dolara), dok je Italija uvela fond “Made in Italy” za ključne minerale u iznosu od jedne milijarde eura, a Francuska je u okviru svog plana ulaganja za 2030. izdvojila 500 milijuna eura za povećanje otpornosti domaće industrije na poremećaje u lancu opskrbe metalima.
Uspostaviti partnerstva
No, iako je dostupno nekoliko izvora javnih financija, mogućnosti financiranja raspršene su i nisu dobro usklađene, što stvara zbrku. Nadalje, ne postoje izričita pravila kojima se uređuje način na koji Odbor za ključne sirovine, koji je osnovan radi potpore provedbe Zakona o ključnim sirovinama, označava projekte kao “strateške” koji ispunjavaju uvjete za primanje sredstava EU-a.
Europska komisija može riješiti ta pitanja pojednostavljenjem postojećih linija financiranja, čime bi se osiguralo da financijska sredstva na nacionalnoj razini i na razini EU-a djeluju zajedno kako bi se postigli najbolji rezultati i unaprjeđenje poslovanja, te utvrđivanjem rokova za donošenje odluka, čime bi se osigurala jasnoća za korporativna ulaganja u imovinu na početku, u sredini i na kraju proizvodnog lanca.
Zakon o ključnim sirovinama također mora uspostaviti partnerstva sa zemljama bogatim resursima koja daju brze i opipljive rezultate. Jačanje veza s afričkim zemljama, koje drže oko 30 posto svjetskih mineralnih resursa, bit će posebno važno. No, u usporedbi s drugim regijama, ulaganja u istraživanje minerala na kontinentu i dalje su niska, a Kina financira većinu toga.
Diplomacija EU-a u području resursa trebala bi se usredotočiti na smanjenje prepreka ulaganjima i istodobno pomoći afričkim partnerima da se uključe u aktivnosti s većom dodanom vrijednošću, kao što je prerada na kraju proizvodnog lanca, i ulagati u modernizaciju industrije.
AfricaMaVal, projekt koji financira EU i kojim se promiču održiva partnerstva i odgovorno rudarstvo na kontinentu, trebao bi postati sredstvo za povezivanje europskih i afričkih poduzeća i rješavanje potreba za vađenjem. Nadovezujući se na sveobuhvatne procjene rudarskih izgleda diljem Afrike i uzimajući u obzir STEM (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika) vještine lokalne radne snage, AfricaMaVal može prepoznati nove poslovne prilike duž lanca vrijednosti.
To bi se moglo razviti u zajedničku platformu za ulaganja za održivu proizvodnju ključnih sirovina. Europska komisija bi stoga radila ono što najbolje radi: katalizirala bi privatna ulaganja prema svojim ciljevima politike, a to je, u ovom slučaju, izgradnja infrastrukture i sustava čiste energije potrebnih za buduće rudarske projekte.
Mrtvi kut zakona
I na kraju, Komisija bi se trebala pozabaviti glavnim mrtvim kutom Zakona o ključnim sirovinama: nedostatkom domaćih sirovina za ispunjavanje svojih ciljeva recikliranja. Globalna konkurencija za sekundarne materijale već je jaka, o čemu svjedoče sve veći napori poduzeća da osiguraju dovoljno otpadnog čelika.
Ulazne stope recikliranja, udio u ukupnoj potražnji, iznose samo tri posto za lake rijetke zemne elemente i nula za litij za baterije. Uspostavljanjem partnerstava za sekundarne materijale s gospodarstvima u usponu, koja imaju brzo rastuća tržišta za mobilne telefone, prijenosna računala i druge uređaje, povećala bi se opskrba EU-a recikliranim ključnim sirovinama, posebno rijetkim zemnim elementima.
Naglasak bi trebao biti na optimizaciji lanca vrijednosti recikliranja pružanjem financiranja i pomoći u izgradnji kapaciteta za sustave razvrstavanja i prikupljanja otpada u partnerskim zemljama, što bi dovelo do uzajamno korisnih gospodarskih i ekoloških ishoda.
EU je suočen s teškom bitkom za nabavu i proizvodnju ključnih sirovina koje će definirati njegovu budućnost. I dok Zakon o ključnim sirovinama nije baš lako rješenje za ovisnost bloka o uvozu, on može ojačati otpornost lanca opskrbe, doprinijeti suverenitetu EU-a i ojačati ekonomsku sigurnost Europe, drugim riječima, potaknuti industrijsku konkurentnost bloka u sve lošijem geopolitičkom kontekstu. Ali da bi se ostvario puni potencijal Zakona o ključnim sirovinama, Komisija ga mora prilagoditi svrsi.
* Koautor članka je Andreas Goldthau, direktor Škole za javnu politiku Willy Brandt na Sveučilištu u Erfurtu
© Project Syndicate 2025.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu