U nedavnom intervjuu za The New York Times, američki potpredsjednik J.D. Vance istaknuo je: “Mislim da je jedna od kritika koje dobivam od desnice da nisam dovoljno predan tržištu s velikim T.” Vance je jasno dao do znanja svoje uvjerenje da je “tržišna ekonomija najbolji način opskrbe robama i uslugama i koordiniranja ljudi u vrlo složenom društvu”, ali tržište je, prema njegovu mišljenju, “alat”, a ne “svrha američke politike”.

Barist i kupac milijunaš

Ima li pravo? Je li tržište samo alat – sredstvo za postizanje cilja? Ili bi slobodno tržište koje dobro funkcionira trebalo biti samo sebi svrha? Ta naizgled ezoterična pitanja podupiru mnoga politička neslaganja u SAD-u. Tržišno orijentirani tvorci politike i komentatori instinktivno su zabrinuti zbog zakona ili propisa koji bi mogli ometati ekonomsku učinkovitost, dok progresivna ljevica i desničarski pokret “Učinimo Ameriku ponovno velikom” nemaju taj poriv – i, poput Vancea, često to zanemaruju.

Ali, unaprjeđenje tržišne učinkovitosti trebalo bi biti cilj vlade. Vance ima pravo da su tržišta najbolji način za raspodjelu oskudnih resursa i koordiniranje ponašanja u ekonomiji. Budući da njihovo glatko funkcioniranje stvara veći prosperitet, učiniti tržišta slobodnim i učinkovitim je zapravo, da se poslužimo Vanceovim jezikom, “svrha američke politike”. Jedna od štetnih značajki populizma je njegova sklonost umanjivanju važnosti materijalnog blagostanja. Američki predsjednik Donald Trump, pokušavajući ublažiti povećanje cijena zbog svog trgovinskog rata, očito prosuđuje o prekomjernoj potrošnji, tvrdeći da djeca trebaju “tri ili četiri lutke”, a ne “30”. Trump misli da djeca “ne moraju imati 250 olovaka. Mogu ih imati pet”. Dok lutke i olovke mogu zvučati trivijalno, nakon uvođenja visokih carina slijede poskupljenja hrane, odjeće i smještaja. Taj rast potrošačkih cijena narušit će realni dohodak kućanstava. Smanjenje kupovne moći Amerikanaca ozbiljan je problem upravo zato što je jedan od primarnih ciljeva američke vlade unaprjeđenje prosperiteta. Za nas koji vjerujemo u ograničenje uplitanja države, a to je opredjeljenje nekada definiralo Republikansku stranku, slobodno tržište nije samo alat: unaprjeđenje ekonomske slobode samo je po sebi pravi cilj vlade. Na slobodnom tržištu transakcije su dobrovoljne, a razmjena se događa samo ako to čini obje strane boljima. Nasuprot tome, uplitanjem države u tržišta, zabranjivanjem transakcija i mijenjanjem relativnih cijena, ljudi često dođu u lošiji položaj. Slobodna tržišta također stvaraju uvjete za političku slobodu – još jedno tradicionalno konzervativno opredjeljenje. Vance ima pravo da su tržišta najbolji način za koordiniranje ljudi u složenom društvu. Kada država pokušava koordinirati, njezina veličina i opseg nužno se povećavaju.

Primjerice, i veliki socijalni programi ljevice i industrijska politika i trgovinski ratovi MAGA desnice pokušavaju zamijeniti državnu politiku za koordinacijsku ulogu tržišta u određivanju sastava privatne potrošnje, ulaganja, industrije i zapošljavanja. To ima za posljedicu ekspanzivniju i nametljiviju državu. Kada država stavi palac – ili, točnije, šaku – na vagu kako bi odredila cijene s kojima se suočavate i zanimanje kojim se bavite, politička sloboda je i umanjena i ugrožena.

Štoviše, tržišta nisu samo amoralni alati za raspodjelu resursa i koordiniranje ponašanja. Njeguju razne vrline, uključujući razboritost, štedljivost, marljivost, poštenje, pouzdanost i inovativnost te povećavaju ambiciju i preuzimanje rizika. Dobrovoljna tržišna razmjena čini društvo kooperativnijim i daje uzajamno dostojanstvo i jednakost među građanima, potičući svijest o obvezama koje imamo jedni prema drugima. Starbucksov barist i kupac milijunaš možda imaju vrlo različitu neto vrijednost, ali gledaju se u oči preko pulta kao jednaki u transakciji i svaki nudi iskrenu zahvalnost drugome.

U tržišnoj ekonomiji naporan se rad isplati: produktivnost u velikoj mjeri određuje naknadu. Kada je trud nagrađen, ljudi imaju slobodu djelovanja i mogu prakticirati vrlinu osobne odgovornosti.

Dobrodošla uplitanja

Tu su i šire koristi. Ekonomski rast koji proizlazi iz sustava slobodnog poduzetništva smanjuje društvene sukobe omogućujući nekim ljudima da im ide bolje, ali drugima ne treba nužno ići gore. Slobodna tržišta također su najučinkovitiji alat za borbu protiv siromaštva u povijesti. Kada su ih zemlje u razvoju usvojile, udio svjetske populacije koja živi s manje od dolara dnevno dramatično je pao, s više od četvrtine 1970. na oko jedan od 20 do 2006. godine.

Naravno, težnja za slobodnim tržištima mora biti uravnotežena s drugim važnim – a ponekad i suprotstavljenim – ekonomskim, političkim i kulturnim ciljevima. Neka vladina uplitanja u tržišta – uključujući poreze na zagađenje, subvencije za obrazovanje i druge programe koji usklađuju društvene i privatne troškove i koristi – su dobrodošla. Primjerice, savezne subvencije za zaradu mogu ometati privatnu ekonomsku učinkovitost, ali i potaknuti sudjelovanje u gospodarstvu povećanjem zaposlenosti.

Konkretne komunikacijske vještine

Što danas znači biti relevantan iz perspektive onih koji kreiraju komunikaciju budućnosti?

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Trideset godina povjerenja: Kako su pametna rješenja i održivost osvojili hrvatske potrošače

Ne, tržišta nisu samo alat. Jedna od svrha politike je osigurati dobro funkcioniranje slobodnih tržišta jer ona promiču prosperitet, potiču ekonomsku i političku slobodu te promiču individualne i društvene vrline. Istina, tržište ne smije postati lažni idol, ali možemo izbjeći tu zamku, bez upadanja u drugu: poricanje istine o slobodnom poduzetništvu.