Među zemljama koje su procijenile da im je nepotrebno održavati mlazno ratno zrakoplovstvo nalaze se Slovenija, Island, Irska, Luksemburg, Estonija, Litva, Letonija i druge

Iako je prije samo 10-ak dana izgledalo da je Hrvatska i službeno odustala od mlazne avijacije, nabavke nove ili rabljene eskadrile višenamjenskih borbenih aviona (VBA), ovih dana je upravo novi lovac postao top politička i medijska tema. Naime, nakon propasti posla s nabavkom F-16 Barak od Izraela početkom ove godine, plan je bio da se tijekom svibnja odabere najbolji ponuđač, a onda do planiranih parlamentarnih izbora u kasnu jesen, barem u teoriji, i potpiše ugovor s najboljim ponuđačem. No korona kriza i posljedična ekonomska kriza koja se tek razvija već je u početku ugasila takve planove te je Vlada tijekom travnja, uslijed interventnog rebalansa proračuna, objavila da se “za sada” odustaje od nastavka procesa nabavke VBA.

Nakon što je opcija bivšeg i aktualnog premijera Andreja Plenkovića odnijela neočekivano visoku pobjedu na izvanrednim parlamentarnim izborima, a poziciju ministra obrane umjesto umirovljenog generala Damira Krstičevića, koji je otišao u svojevrsnu političku samoizolaciju, preuzeo relativno nepoznati mladi HDZ-ov “lav” Mario Banožić, nije se bitno promijenila situacija s vojnim zrakoplovima. Naime, Banožić je u nastupnom govoru kao novi ministar krajem srpnja istaknuo kako očekuje da će se do kraja mandata ove vlade, dakle sredinom 2024., donijeti odluka o najboljem ponuđaču borbenog aviona, a što je svima bio signal da Hrvatska odustaje od mlazne avijacije jer postojeći Migovi nam imaju neke resurse još godinu ili dvije.

Francuzi nude Rafale

Već je prije potpisan ugovor s Mađarskom koja nam svojim Gripenima čuva nebo noću jer naši Migovi-21, navodno, ne mogu letjeti noću. U slučaju da Hrvatska više ne može obavljati tu, više ili manje formalnu zadaću po zahtjevu NATO saveza, Mađari, a možda i neki drugi saveznici, ponajprije Talijani, bi preuzeli i dnevni nadzor našeg zračnog prostora.

Ovakvo načelo savezničke pomoći za air policing, i to besplatno po principu solidarnosti, primjenjuje 10-ak manjih, ne nužno i siromašnijih, članica NATO-a koje su procijenile da im je preskupo ili nepotrebno održavati mlazno ratno zrakoplovstvo – Slovenija, Island, Irska, Luksemburg, Estonija, Litva, Letonija, Albanija, Crna Gora, Sjeverna Makedonija.

No onda je tijekom kolovoza došla vijest da Narodna skupština u Francuskoj raspravlja o pomoći svojoj vojnoj industriji Dassault i gdje se, između ostalog, spominje da će Francuska isporučiti stanoviti broj svojih rabljenih lovaca Rafale Hrvatskoj. Ta vijest je globalno primljena s čuđenjem jer Francuzi nikome do sada, a zrakoplov je operativan od 2000., nisu prodali rabljeni Rafale. Da Francuska misli ozbiljno po pitanju ekspanzije svoje posrnule zrakoplovne industrije, pokazalo se i proteklog tjedna kad je, uslijed najnovije grčko-turske krize, u kojoj se standardno zvecka i oružjem, iz Pariza došla ponuda o isporuci 18 Rafalea, i to njih 10 novoproizvedenih, a osam rabljenih bi došlo kao donacija. Znajući za proeuropsku orijentaciju i ambicije našeg premijera Plenkovića, mnogima se ova opcija s Francuzima nije činila kao nemoguća misija.

Nezamisliva investicija

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

No prošlog tjedna je hrvatsku javnost dodatno uzburkala vijest da je jedna javnosti nepoznata američka tvrtka ponudila Hrvatskoj rabljene američke F-16 po “povoljnoj” cijeni od 10-ak milijuna dolara po komadu i mogućnost napredne nadogradnje, a za što navodno imaju sva odobrenja američke vlade.

Radi se o relativno starim zrakoplovima Block 20 iz 1990-ih koji su izvjesno napravljeni za Republiku Kinu (Tajvan), njih 150, jer nitko drugi nije koristio Block 20, ali koji su navodno u solidnom stanju i mogli bi se nadograditi na standard Block 50/52. Ponuda daje mogućnost nabavke 12 do 30 zrakoplova. Nije sasvim jasno je li ova ponuda u ovakvom obliku zbilja i stigla, no da se tu svašta događa potvrđuje i nervozni nastup resornog ministra Banožića koji vijest nije demantirao nego se obrušio na njen izvor, portal Obris i njegova vlasnika Igora Tabaka kojeg je okarakterizirao kao “samozvanog vojnog analitičara” koji “radi” za švedski Gripen te poručio da će se službene ponude otvarati 9. rujna. Isto tako, Večernji list nije od Veleposlanstva SAD-a u Zagrebu uspio dobiti konkretnu informaciju o čemu je riječ već samo neodređenu floskulu o američko-hrvatskom partnerstvu i želji SAD-a da pomogne Hrvatskoj da nabavi VBA u formi njihova F-16. Kada se na sve to doda i svojevrsna politička kriza oko VBA, jer su prošlog tjedna u Povjerenstvu za nabavku novog VBA odbili sudjelovati predstavnici oporbe i predsjednika Milanovića (Franko Vidović i Dragan Lozančić) izvjesno je da se po pitanju zrakoplova nešto ozbiljno kuha te da su neke odluke možda već donesene, iako nisu javno objelodanjene. Ali, tu dolazimo opet do pitanja koje se poteže barem od početka ove godine. Tko će to platiti i s kojim novcem u situaciji kad nam se sprema veći ili manji ekonomski slom koji će značiti 15-20% pada BDP-a po kvartalu, desetine, a možda i stotine tisuća otpuštenih radnika, zdravstveni sustav koji puca po šavovima zbog Covida-19 i dugova koji se mjere u milijardama kuna, a usto zbog potresa desetine tisuća Zagrepčana žive u srušenim ili derutnim stanovima čekajući pomoć i obnovu.

Ti problemi, uz vrlo tanku većinu u Vladi koju drže manjine, svaku investiciju za VBA, a koja će se nužno mjeriti u milijardama kuna, a možda i eura, čini ovog trenutka nezamislivom.