Kada se spomene inflacija, većina ljudi prvo pomisli na rast cijena svakodnevnih dobara i usluga poput kave u kafiću, kruha u pekarnici ili šišanja kod frizera. No učinak inflacije zapravo se puno bolje može promatrati na financijskim i robnim burzama na kojima možemo pratiti cijene raznih ulagačkih instrumenata.

Analiziramo li prethodnu godinu dana možemo vidjeti da je glavni američki burzovni indeks S&P 500 porastao za oko 60%, cijena kukuruza za 104%, cijena sirove nafte za više od 200%, a cijena jednog bitcoina porasla je za vrtoglavih 500%. Mnogi analitičari situaciju na tržištima nazivaju “The Bubble of Everything” ili “balon svega” s obzirom da cijene nekontrolirano rastu, a svjetska ekonomija još uvijek se nalazi u neizvjesnom stanju zbog pandemije koronavirusa.

Rast cijena na navedenim tržištima može se okarakterizirati kao inflacija cijene imovine (asset price inflation), odnosno vrsta inflacije koja se očituje u cijenama kapitalnih dobara, a ne toliko u cijenama običnih potrošačkih dobara. To zapravo i nije iznenađujuća pojava i mnogi na nju upozoravaju već godinama, a kao glavni uzrok te inflacije najčešće se spominje monetarna ekspanzija u SAD-u, odnosno pumpanje novog novca u gospodarstvo. Pumpanje novca traje od Velike recesije, ali tek je u proteklih 14 mjeseci ono doseglo nezapamćene razine – više od 40% svih američkih dolara trenutačno u opticaju stvoreno je u ovom razdoblju.

Žele zaštititi vrijednost imovine

Veliki dio novostvorenog novca koji je namijenjen za spas posrnulog gospodarstva završio je upravo na financijskim tržištima što je izravno pridonijelo rastu cijena ulagačkih instrumenata. Držanje novca na računima nije isplativo zbog izrazito niskih kamatnih stopa pa su se investitori okrenuli ulaganju kako bi zaštitili vrijednost svoje imovine. Zanimljivo je kako to nije slučaj samo s velikim i bogatijim investitorima, već su i mali, “obični” ljudi počeli sve više ulagati, a to se najviše osjeti na tržištima dionica i kriptovaluta.

Inflacija običnih svakodnevnih dobara i usluga mjeri se inflacijskim indeksima. U Hrvatskoj je to harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) koji je u veljači tekuće godine prvi put u godinu dana zabliježio rast, ali je još uvijek ispod 1%. U SAD-u se indeks naziva consumer price index (CPI) i također je trenutačno ispod 1%, što je relativno niska razina. No pitanje je koliko su navedeni indeksi uopće pouzdani te možemo li se osloniti samo na njih kada govorimo o inflaciji.

CPI ima veliki broj kritičara koji tvrde da indeks uopće ne prikazuje adekvatno inflaciju te je često znatno umanjuje. Jedan od poznatijih kritičara je Peter Schiff koji je još 2013. godine analizirao razliku između službenih stopa inflacije i stvarnog povećanja razine cijena na terenu. Schiff je analizirao više pojedinačnih vrsta proizvoda kao što su papirnate novine i magazini. Službeni podatak je tvrdio da je od 1999. do 2012. cijena novina porasla za 37,1%, dok je analizom utvrđeno da je taj porast zapravo bio 131,5%, gotovo stotinu postotnih bodova više. Slična je razlika utvrđena i kod cijena zdravstvenog osiguranja te klasične potrošačke košarice koja sadrži proizvode u koje spadaju hrana, prijevoz i opskrba strujom.

Nekretnine za imućnije ulagače

Kritičari s razlogom stoga tvrde da trenutačni službeni podaci ne prikazuju pravu sliku te da je i inflacija potrošačkih dobara zapravo već prisutna, a u sljedećem razdoblju bit će još veća. Jesu li u pravu pokazat će vrijeme jer inflacija uvijek nađe načina da se manifestira. Potrošači u pravilu primijete kada veći dio svoje plaće počnu izdvajati za dobra ili usluge koje konzumiraju.

U situaciji u kojoj mnogi očekuju pojavu relativno visoke inflacije ulagači i štediše traže načine kako svoju imovinu osigurati od gubitka vrijednosti. Najbitnije je ne držati veliku količinu imovine u obliku gotovine ili na bankovnom računu, jer čak i ako zanemarimo niske kamatne stope, inflacija će pojesti velik dio vrijednosti tog novca. Mnogi spas stoga traže u dionicama ili kriptovalutama, ali pitanje je jesu li njihove cijene već blizu svog vrhunca, budući da je inflacija ta tržišta već pogodila.

Ulaganje u realnu imovinu spas je za mnoge, a pod tim se misli na ulaganje u nekretnine, plemenite metale, umjetnine ili neki drugi oblik fizičke imovine koji ima intrinzičnu vrijednost. Nekretnine su najpopularniji oblik takve vrste ulaganja na našim prostorima, ali one su ipak rezervirane za one imućnije ulagače koji su spremni na proces kupnje i održavanja nekretnine. Za sve ostale, plemeniti metali poput investicijskog zlata nude solidnu alternativu jer se radi o instrumentu ulaganja koji, iako je zabilježio rast cijene prošle godine, još uvijek ima značajan potencijal za rast u razdoblju inflacije. U svakom slučaju, ulagači u realnu imovinu bolje će proći u tom razdoblju od onih koji imovinu i dalje drže u obliku novca.