Gospodarski odnosi između Indije i Sjedinjenih Američkih Država poremetili su se nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio carinu od 50 posto na gotovo sav indijski uvoz, s izuzetkom iPhonea i određenih farmaceutskih proizvoda.

Taj potez stavlja Indiju među pet najteže pogođenih zemalja pod Trumpovim carinskim režimom, uz Brazil (50%), Siriju (41%), Laos (40%) i Mjanmar (40%).

Pokornost – eksploatacija

Indijski tvorci politika bili su zatečeni tom najavom, posebno s obzirom na otvorenu podršku premijera Narendre Modija Trumpovoj kampanji za reizbor. Oštra izjava Bijele kuće, koja je taj potez prikazala kao kaznu za indijsku kupnju ruske nafte, samo je pridonijela pomutnji. Kao što je nedavno primijetio Wall Street Journal, ovo obrazloženje ne drži vodu, budući da Kina – najveći kupac ruske nafte – nije kažnjena za svoje kupnje.

Dakle, što objašnjava Trumpovu odluku? Paradoksalno, indijska politika bespogovornog priklanjanja Trumpu možda je dovela do toga da je Indiju lakše uzimati zdravo za gotovo, do te mjere da se čak i manje odstupanje od Trumpovih preferencija smatra neprihvatljivim. Ova dinamika podsjeća na kratku priču Antona Čehova “Pokornost”, u kojoj poslodavac iz proizvoljnih razloga uskraćuje guvernanti svoje djece ekvivalent gotovo mjesečne plaće. Guvernanta prihvaća svaki rez bez protesta, a to je pasivnost koju poslodavac kažnjava kao beskičmenjačku. Ekonomist Ariel Rubinstein poslije se oslanjao na Čehovljevu priču kako bi razvio model koji prikazuje kako pokornost može pozvati na eksploataciju.

Trenutačna podložnost Indije Trumpu označava oštar odmak od njezine dugogodišnje uloge snažne, neovisne zemlje. Kao suosnivačica Pokreta nesvrstanih, nekoć se zauzimala za stratešku autonomiju, balansirajući odnose s više zemalja, izbjegavajući podređenost bilo kojoj velikoj sili, bez obzira na to je li se radilo o SAD-u ili Sovjetskom Savezu. Vrijeme je da Indija iskoristi to naslijeđe i njeguje ekonomske i diplomatske veze sa zemljama poput Meksika, Kanade i Kine.

To također znači jačanje trgovine i suradnje s drugim vladama zabrinutim zbog utjecaja Trumpovih carina, posebno u Europi i Latinskoj Americi. Bilo bi pogrešno da Modi uzvrati carinama jednakim Trumpovima, na što su neki istaknuti indijski komentatori pozvali. Dok bi odmazda naštetila SAD-u, šteta za Indiju bila bi daleko veća. SAD je najveći trgovinski partner Indije, dok je Indija tek deseti po veličini partner SAD-a – daleko iza Meksika, Kanade, Kine i Njemačke. Američko gospodarstvo također je daleko veće i stoga je sposobnije apsorbirati velike šokove.

Što je još važnije, hrabrost ne znači nužno odgovoriti na isti način. Nametanjem visokih carina dugogodišnjim trgovinskim partnerima SAD čini ozbiljnu pogrešku, izolirajući se i nanoseći ogromnu štetu vlastitom gospodarstvu.

konkurentska prednost

“Hrvatske tvrtke ne trebaju izmišljati nove tehnologije, već ih primijeniti bolje od drugih”

Što se događa?

Tisuće novih sigurnosnih rupa, a premalo vremena za reakciju

Naravno, carine mogu igrati važnu ulogu u ekonomskoj politici. Dobro poznati primjer je argument industrije u povojima, koji drži da, kada je obećavajući sektor još uvijek u ranoj fazi, privremena carinska zaštita može poduzećima dati povjerenje za ulaganja, omogućujući tom sektoru rast, ostvarenje ekonomije razmjera i konkurentnost. Ali nakon što ta industrija sazrije, carine bi trebalo smanjiti, tako da joj disciplina otvorenog natjecanja može pomoći da bude još bolja. Indija je primjer toga.

Godine 1977. politički spor doveo je vladu do izbacivanja IBM-a, primoravajući tu zemlju da razvije vlastita mini i mikroračunala. Zaštićen trgovinskim preprekama, domaći računalni sektor brzo se proširio. No, ekonomske reforme 1991. – 1993., koje su otvorile indijska tržišta međunarodnoj konkurenciji, omogućile su procvat IT sektora i indijskim korporacijama poput Infosysa, Wiproa i Tata Consultancy Servicesa da se pojave kao globalni lideri, pokrećući razdoblje neviđenog gospodarskog rasta.

Politike i posljedice

Zanimljivo je da koncept industrije u povojima prethodi modernoj akademskoj ekonomiji i može se pratiti do Alexandera Hamiltona, prvog američkog ministra financija, koji se uspješno zalagao za američke carine kako bi zaštitio i njegovao njezine industrije u nastajanju. Iako se trgovinska politika promijenila nakon 1860., relativno visoke carine ostale su na snazi do 1934., nakon čega su naglo pale, potičući održivi gospodarski procvat.

Nasuprot tome, Trumpova odluka da podigne carinske stope na najvišu razinu u više od 90 godina manje je politika industrije u povojima, a više politika zaštite 90-godišnjaka, štiteći proizvodni sektor koji je odavno prerastao svaku potrebu za zaštitom. Štoviše, natjecanje s gospodarstvima u nastajanju poput Indije, Vijetnama i Indonezije nalagalo bi smanjenje plaća američkih radnika, a ta strategija nije ni realna ni poželjna.

Isto vrijedi i za Indiju: carine se ne bi trebale rabiti za poravnanje političkih računa. Dugoročno gledano, kolateralna šteta daleko će nadmašiti bilo kakvu kratkoročnu dobit. Glede Trumpove carinske politike, možemo se samo nadati da će on prepoznati pogrešku i promijeniti smjer prije nego što nanese dodatnu štetu američkom gospodarstvu.

© Project Syndicate 2025.