Na Reutersovoj fotografiji s kraja srpnja vidi se kako američki ministar financija Scott Bessent drži popis obveza sa samo jednom stavkom: kupnjom jena u vrijednosti od 5 do 10 milijardi dolara.

Kako je ubrzo potom objasnio, pozivajući se na poznatu frazu koju je tadašnji predsjednik Europske središnje banke Mario Draghi upotrijebio kako bi spasio euro 2012. godine, Trumpova administracija učinit će “sve što je potrebno” (engl. whatever it takes) kako bi poduprla napore Japana u stabilizaciji jena.

Druge podcijenjene valute

Bessentovo javno obrazloženje za ovu iznenadnu intervenciju bilo je da je jen podcijenjen te da SAD ne želi vidjeti novi val valutnih ratova u kojima zemlje pokušavaju potaknuti svoj izvoz podcjenjivanjem vlastitih valuta. Takvi sukobi doista nose snažan povijesni odjek, s obzirom na njihovu ulogu u uništavanju svjetskog gospodarstva i ugrožavanju međunarodnog mira 1930-ih. Pobjedničke savezničke sile organizirale su konferenciju u Bretton Woodsu 1944. godine upravo kako bi spriječile vrstu protekcionizma i valutnih ratova koji su doveli do Drugog svjetskog rata.

No, valutni ratovi ipak su se vratili 1980-ih, kada je nagli rast dolara naveo Amerikance na pomisao da je jen (zajedno s njemačkom markom) podcijenjen. Te su sumnje potom potaknule brojna akademska istraživanja o tome jesu li valutne intervencije uopće učinkovite. Prevladavao je konsenzus da nisu. Jedna intervencija može dovesti do kratkoročne promjene na tržištima, ali na duži rok ekonomski temelji ponovno će doći do izražaja i tržišni pritisci će se vratiti. Jedino trajno rješenje je promjena postojećih režima politika.

I 1980-ih i danas, japanski napor da se pozabavi temeljnim ekonomskim čimbenicima uključivao bi više kamatne stope, a možda i fiskalnu kontrakciju, dok bi SAD istovremeno snižavao kamatne stope i izdavao manje duga (što bi podrazumijevalo vlastitu fiskalnu kontrakciju). No, malo je vjerojatno da će ijedna strana poduzeti takve mjere. Japanska premijerka Sanae Takaichi jasno je dala do znanja kako smatra da su kamatne stope dovoljno visoke, a osim u slučaju dramatičnog gospodarskog pada, niže američke stope samo bi potaknule euforiju na burzi i zabrinutost zbog inflacije.

Upravo kao što bi ekonomska teorija i sugerirala, jen je već počeo ponovno padati nakon svog neposrednog skoka poslije intervencije. Bit će potrebno sve više i više intervencija kako bi se postigao učinak na tečaj koji Bessent želi, ali tržišta će prema njima pokazivati sve veći skepticizam. Budući da svi znaju kako intervencije završavaju, one se obično čuvaju za dramatične tržišne situacije. SAD nije prodavao jen još od katastrofe u Fukushimi 2011. godine, a kupio ga nije još od vrhunca azijske financijske krize 1997.-1998.

U svakom slučaju, strahovi od valutnih i trgovinskih ratova vjerojatno ne odražavaju stvarni motiv Trumpove administracije, s obzirom na to da ona otvoreno slijedi obrazac iz 1930-ih godina kada je riječ o carinama. Isto tako ne bismo trebali vjerovati ni samom Trumpovom objašnjenju: da je podupiranje jena “signal prijateljstva” zemlji koja je “bila vrlo dobra prema nama, s iznimkom, naravno, Pearl Harbora”. Obično je predsjednikovo mjerilo “prijateljstva” trgovinska bilanca – pod pretpostavkom da zemlje sa suficitom sigurno iskorištavaju SAD. Unatoč tome, američki izvoz robe u Japan 2025. godine iznosio je ukupno oko 82,1 milijardu dolara, dok je uvoz iz Japana dosegnuo 149,8 milijardi dolara.

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Sajam računovostva, financija i tehnologija

U Zagreb stiže prvi regionalni sajam računovodstva, financija i tehnologije

Što se tiče Bessenta, on je prilično neobično, uz jen, spomenuo i druge podcijenjene valute, uključujući južnokorejski von i kineski juan (renminbi). No, ako mu je stalo i do tih valuta, trebao bi podržati veliko međunarodno preuređenje valuta – preustroj Bretton Woodsa. U stvarnosti, jedini pravi motiv Bessenta i Trumpa jest pomoći Sjedinjenim Državama. U svojoj intervenciji u kolovozu, Ministarstvo financija SAD-a prodavalo je eure umjesto dolara jer je željelo jasno dati do znanja da neće odobriti da Japan (ili bilo tko drugi) prodaje američke državne obveznice. Zagonetka oko toga zašto je SAD toliko zabrinut zbog pada jena nema povijesne paralele s 1930-ima ili 1980-ima, već s 1960-ima.

U to je vrijeme režim fiksnog tečaja iz Bretton Woodsa, osmišljen kako bi spriječio valutne ratove koji bi mogli prerasti u prave ratove, bio pod sve većim pritiskom. Potraživanja prema dolaru gomilala su se kao posljedica američke vojne potrošnje i ulaganja u inozemstvu, ali najranjivija zemlja bilo je Ujedinjeno Kraljevstvo. U strahu od domino-efekta u kojem bi financijska kriza u UK-u mogla izazvati napad na dolar, američki su dužnosnici počeli smatrati britansku funtu svojom “prvom crtom obrane.”

Preuzeo još veći rizik

Jen danas ima istu ulogu. Japanski omjer državnog duga i BDP-a iznosi 248 posto, što se čini kao krajnja granica moguće državne potrošnje. Američki udio iznosi 122 posto, a prinosi na obveznice rasli su cijelog ljeta, odražavajući nesklonost ulagača da kupuju više državnog duga, privlačnost ulaganja u umjetnu inteligenciju i pogoršanje fiskalne situacije u Americi (čemu nije pomogla ni obveza povrata velikih iznosa prikupljenih od carina koje su u međuvremenu ukinute).

Viši troškovi zaduživanja otežavaju život vladi (otplata američkog duga u 2025. godini progutala je veći dio proračuna nego izdaci za obranu). Oni također podižu stope stambenih i auto-kredita, kao i stope na kreditnim karticama, zbog čega je vjerojatnije da će se birači okrenuti protiv vladajućih. Vidjevši kamo to vodi, Bessent je već preuzeo još veći rizik, intervenirajući na tržištima obveznica kako bi snizio politički najosjetljivije dugoročne kamatne stope.

No, to zahtijeva veće kratkoročno izdavanje, što će potaknuti rast novčane mase i inflacije. Kada tržišta shvate koliko su sadašnje i buduće vlade očajne, dugoročne kamatne stope ponovno će rasti, a Bessentova avantura s obveznicama pokazat će se uzaludnom. To se možda već i događa: nakon početnog rasta cijena obveznica, čini se da je u tijeku preokret.

Bessent želi da dug ponovno izgleda sigurno i jeftino, ali malo je vjerojatno da će uspjeti. Krajem prošle godine primijenio je sličan trik kako bi oslabio iransku valutu, objašnjavajući da će to dovesti do promjene režima bez slanja vojnika na teren. Hoće li ljudi u zemljama koje smatraju SAD prijetnjom razmisliti o sličnoj strategiji i pokrenuti napad na jen i dolar? Moguće je zamisliti i gore načine za izazivanje promjene režima u Washingtonu.

© Project Syndicate, 2026.