Središnje banke nisu suverene kneževine, a njihovi guverneri nisu suvereni prinčevi. Iako je neovisnost središnjih banaka posljednjih desetljeća bila ključna za učinkovito donošenje politika, s obzirom na to da daju monetarnim vlastima političko pokriće za provođenje nužnih, ali potencijalno bolnih mjera kada to uvjeti nalažu, ograničenja tog načela gotovo će sigurno postati jasnija u godinama koje slijede.

To nije zato što je došlo do katastrofalnih pogrešaka u monetarnoj politici ili zato što vlade žele same upravljati monetarnom politikom. Središnje banke općenito to dobro odrađuju, a vlade im to sa zadovoljstvom dopuštaju.

Besplatan ručak

Iako su američke Federalne rezerve i druge središnje banke zasigurno mogle uskočiti ranije kako bi zaustavile ili ublažile nedavni porast inflacije, većina trezvenih promatrača smatra da je ta epizoda neizbježna. Uzrokovao ga je niz iznimno velikih i potpuno neočekivanih šokova za svjetsko gospodarstvo – ne samo pandemija bolesti Covid-19 i ruska invazija na Ukrajinu. Središnjim bankarima može se oprostiti što nisu predvidjeli prvu globalnu pandemiju u stoljeću i prvi veliki rat u Europi u 80 godina.

Dakle, zašto dolazi do ugroženosti načela neovisnosti središnje banke? Najveći je problem rast bilanci središnjih banaka, zbog godina kvantitativnog popuštanja (QE), što sada vodi do velikih gubitaka. Iako vlade nemaju ništa protiv neovisnosti središnje banke, isto ne vrijedi za gubitke koji će imati neposredne posljedice na javne financije. A to je osobito istinito ako se gubici materijaliziraju u vrijeme kada se potražnja za javnom potrošnjom na prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena, stratešku konkurentnost i obranu uvelike povećala.

Neovisnost središnje banke često se smatra univerzalnim lijekom za tip visoke i trajne inflacije koji je bio tipičan u 1970-ima i ranim 1980-ima. Mnoge to podsjeća na besplatan ručak: dezinflacija i dugoročna stabilnost cijena bez ikakvih negativnih učinaka na rast i nezaposlenost. Ali zagovaratelji neovisnosti središnje banke gotovo su sigurno precijenili njezinu ulogu jamca niske inflacije.

Razmislite o protučinjenici: Monetarna vlast Singapura postigla je prosječnu stopu inflacije od gotovo 2% otkako je uveden njezin okvir monetarne politike početkom 1980-ih. Malo je središnjih banaka koje se mogu mjeriti s ovim izvrsnim rezultatom, a ipak četiri ministra iz vlade sjede u odboru Monetarne vlasti Singapura i nema sumnje da singapurska vlada može kontrolirati monetarnu politiku ako to želi. Singapur je postigao dosljedno nisku, stabilnu inflaciju bez snažnog režima neovisnosti središnje banke.

Za stabilnost cijena najvažnija je sposobnost središnje banke da određuje kamatne stope i druge alate politike kako smatra prikladnim. Ključna je čvrsta politička potpora cilju održavanja niske inflacije; ali čini se da potpuna pravna neovisnost nije nužan uvjet za njezino postizanje.

Naivne tvrdnje

Štoviše, kada ekonomisti kvantificiraju neovisnost središnje banke, sam Fed postiže loše rezultate – lošije od središnjih banaka u mnogim zemljama Latinske Amerike sklonim inflaciji – ali se općenito smatra da uspješno osigurava stabilnost cijena. Još se jednom postavlja ključno pitanje postoji li politički konsenzus protiv uplitanja u težnju središnje banke da podupire nisku inflaciju.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Središnje banke brzo ističu da im je cilj osigurati stabilne cijene, a ne generirati državne prihode. Iako je ova tvrdnja svakako istinita, pomalo je naivna.

Kada je prije četvrt stoljeća diljem svijeta prihvaćena neovisnost središnjih banaka, nitko nije očekivao da će dobit i gubici središnjih banaka biti važni za javne financije. Ali veliki gubici su važni, a budući da se situacija promijenila, političari bi mogli vjerovati da se konsenzus koji stoji iza neovisnosti središnje banke i njezin oblik također moraju promijeniti.

Vlade imaju moć imenovanja tvoraca monetarne politike, pa je logično da neće imenovati dužnosnike koji se oglušuju na pitanja povezana s državnim interesima i prioritetima. Zbog toga guverneri središnjih banaka u mnogim zemljama često dolaze iz redova bivših dužnosnika državne riznice.

Središnje banke trebale bi obraćati više pozornosti na posljedice koje bi njihovo djelovanje moglo imati na javne financije. U konačnici, to bi mogao biti jedini način da se zaštiti njihova sloboda da usklađuju monetarnu politiku sa svojim ciljem održavanja stabilnosti cijena.

* autor je glavni ekonomist EFG banke u Zürichu, bivši je izvršni direktor Monetarne uprave Hong Konga i bivši zamjenik guvernera Središnje banke Irske