Prema Statutu Međunarodnog monetarnog fonda, glavna svrha Fonda je olakšati uravnotežen rast međunarodne trgovine i time promicati visoke razine zaposlenosti i realnog dohotka (prilagođenog inflaciji).

Ipak, globalizacija se suočava s najvećom prijetnjom u poslijeratnom razdoblju, a tu su i globalne vanjske ekonomske neravnoteže koje će rasti, pa se čini da je MMF nestao. Umjesto aktivne uloge u smanjenju vanjskih neravnoteža, on se usredotočuje se na pitanja izvan svoje nadležnosti, kao što su klimatske promjene i rodna ravnopravnost.

Zašto MMF nije skrenuo pozornost na glavni razlog današnjih globalnih vanjskih neravnoteža? Suprotno onome što američki predsjednik Donald Trump misli, te neravnoteže ne proizlaze iz carina na uvoz ili manipulacije deviznim tečajem, već iz neprikladnih makroekonomskih politika koje podjednako provode zemlje s deficitom i suficitom.

Kočnica duga

Zemlje s velikim trgovinskim deficitom slijede monetarne i fiskalne politike koje ih potiču da troše više na potrošnju i ulaganja nego što proizvode. Nasuprot tome, oni koji imaju velike trgovinske suficite imaju makroekonomske politike koje ih potiču da troše manje na potrošnju i ulaganja nego što proizvode. Ili, kao što nas je John Maynard Keynes naučio, zemlje s deficitom su one u kojima nacionalna štednja nije dovoljna za ulaganja, a zemlje s viškom su one u kojima nacionalna štednja premašuje ulaganja.

Ako se gleda na takav način, lako je razumjeti zašto je, unatoč višim carinama na uvoz prve Trumpove administracije, američki vanjski deficit tekućeg računa platne bilance zapravo porastao za oko 35 posto (s 480 milijardi dolara na 647 milijardi dolara) između 2016. i 2020. godine. To je bilo zato što su trgovinske politike Trumpove administracije – carine na uvoz iz Kine te na čelik i aluminij – bile popraćene Zakonom o smanjenju poreza i radnim mjestima (TCJA) iz 2017., koji je smanjio domaću štednju povećanjem proračunskog deficita i povećao ulaganja poticanjem takve aktivnosti nižim stopama poreza na dobit.

Ista perspektiva također pomaže razumjeti zašto su Kina i Njemačka posljednjih godina dosljedno ostvarivale velike trgovinske suficite. Kina je to učinila jer su njezina kućanstva štedjela po neuobičajeno visokoj stopi u nedostatku mreže socijalne sigurnosti koja bi ih podržavala u starosti; a Njemačka je to učinila jer je donedavno održavala “dužničku kočnicu” koja je ograničavala javnu potrošnju i time održavala visoku razinu javne štednje.

Premotajte naprijed do 2025. godine. Iako američki proračunski deficit iznosi zabrinjavajućih šest posto BDP-a, Trumpova administracija predlaže još jedno veliko smanjenje poreza koje će ga dodatno povećati. Trump ima za cilj ne samo produljiti Zakon o smanjenju poreza i radnim mjestima, već i ukinuti porez na dohodak od napojnica i prekovremeni rad te osigurati porezni odbitak od 4000 dolara za starije od 65 godina. Prema Odboru za odgovoran savezni proračun, te promjene mogle bi dodati više od pet bilijuna dolara proračunskom deficitu tijekom sljedećeg desetljeća. Još jednom, može se očekivati da će veći proračunski deficit povećati američki vanjskotrgovinski deficit iz istog razloga iz kojeg se povećao tijekom prve Trumpove administracije.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Sad je trenutak

Dakle, gdje je MMF? Zašto ne lupa po stolu zbog opasnosti koje bi Trumpovo smanjenje poreza predstavljalo za svjetsko gospodarstvo, ako se provede? Daljnje širenje američkog trgovinskog deficita u ovom trenutku moglo bi navesti Trumpovu administraciju da udvostruči svoju politiku odmazde carinama na uvoz. Ako se to dogodi, može se očekivati da će američki trgovinski partneri uzvratiti, što će rezultirati vrstom ekonomski destruktivne politike osiromašenja susjeda koja se pokazala tako katastrofalnom 1930-ih.

Osim upozorenja o vjerojatnom pogoršanju vanjskih neravnoteža kao posljedica širega američkog proračunskog deficita, MMF bi trebao osmisliti nacrt za rješavanje današnjih globalnih neravnoteža na način koji ne dovodi do globalne recesije. Takva bi obveza mogla uključivati preporuke o tome kako bi SAD mogao uspostaviti red u svojim javnim financijama; kako Kina može povećati potrošnju kućanstava kroz poboljšanu mrežu socijalne sigurnosti te kako Njemačka može potaknuti europska ulaganja kroz znatno povećanu javnu potrošnju.

Tijekom europske dužničke krize 2010. godine MMF je odigrao korisnu ulogu u osmišljavanju i praćenju ekonomskih programa koji su pomogli zemljama članicama eurozone da uspostave vanjsku i unutarnju ekonomsku ravnotežu. Ako je ikada postojao trenutak da igra sličnu ulogu u provođenju učinkovitoga multilateralnog ekonomskog nadzora, to je upravo sada. Globalizacija je u stvarnoj opasnosti od propasti, a jedne od njezinih vodećih institucija nigdje nema.

© Project Syndicate 2025.