Teško je u dinamici koju pruža platforma dnevnih novina, gdje autor u pravilu šalje tekst dan ranije, analizirati događaje koji se odvijaju iz sata u sat, proglasiti početak Trećeg svjetskog rata, premda bi taj naslov teme o situaciji na Bliskom istoku donio priličnu klikabilnost. Ipak, novi će događaji imati geopolitičke, ekonomske i energetske implikacije na cijeli svijet tijekom sljedećeg razdoblja.

Simplifikatorima usprkos, napad Izraela na Iran produkt je višedesetljetnog latentnog sukoba, koji se ogledao u cijelom nizu posredničkih sukoba na području cijeloga Bliskog istoka, ali i u prikrivenim ili javnim težnjama za uništenjem jedne ili druge države. I ne samo na propagandnoj, nego i na posve suštinskoj ravni. U iranskim nuklearnim programima i izraelskim težnjama za njegovom pacifikacijom.

Imajući na umu sve kompliciraniju shemu savezništava svjetskih država, ali i globalnih nuklearnih sila, o čemu je Stockholmski međunarodni institut za mirovna istraživanja (SIPRI) proteklih dana objavio prilično dramatično izvješće, a uzimajući u obzir ulazak u svijet u kojem se nekoliko sila natječu za primat, razumljiva je anksioznost gotovo svih konzumenata vijesti oko društvenomrežno najavljenog početka Trećeg svjetskog rata. Statistike svemrežnih pretraživača, bilo da se radi o onima starije generacije ili pogonjenima umjetnom inteligencijom, to dokazuju.

Obrasci iz prošlosti

Premda bismo se, temeljem nekih obrazaca iz prošlosti, mogli nadati kako se nalazimo u razdoblju vrlo sličnome onome koje je vladalo u drugoj polovini 19. stoljeća, na zenitu Britanske imperije kada su se pojavile neke nove sile, u procesu modernih nacionalnih geneza, koje su počele postavljati pitanje vlastiti teritorijalnih interesa s pratećom vojnom industrijom i tehnološkim napretkom, stanje geopolitičkih, filozofskih, društvenih i etičkih ideja danas je nešto drugačije.

Štos je, dakle, u tomu što (geo)političku situaciju prema kojoj bi nam ostalo još vremena do svjetskog sukoba širih razmjera prati nešto naprednija ideološki ostrašćena podijeljenost društva i sve kraća razdoblja konjunktura između ekonomskih recesija, na koja dominantne politekonomske elite, kako je to opisao George Selgin u knjizi False Dawn, odgovaraju državnom i vojnom potrošnjom koja je krajem 30-ih godina prošloga stoljeća dovela do globalnoga sukoba.

Namjerno gurajući u pijesak perceptore globalnoga kaosa jer bi on izazvao potpuno odumiranje na neki duži rok, upravo tih receptora, za argumentirati je kako je vojnotehnološki napredak koji bi do toga doveo, najviše zbog sebičnosti i straha aktera s prstom na obaraču, prije adut u novoj raspodjeli globalne moći.

Stoga, novu eskalaciju treba čitati u ključu posljednjeg u nizu dokaza novoga hladnog rata, ovoga puta kompliciranijeg, utoliko što su akteri, umjesto dva dominantna bloka, sada to njih nekoliko vidljivih. Primjerice, aktualni zagrebački gost Narendra Modi, tj. zemlja koju predstavlja, a koja je, ne samo kao refleks pakistanske podrške Iranu, podržala Izrael, u tom je slučaju jedan od važnijih aktera. Indijski ekonomsko-logistički koridor, pandan kineskom Pojasu i putu, prema inicijalnom projektu ima izbiti na Mediteran baš na sjevernom obodu teritorije Gaze (!).

Uzgred, za stanje na Bliskom istoku i odnose dominantnih pretendenata na prvenstvo u islamu, nije zanemariva niti američko-saudijska intencija razvoja saudijskog nuklearnog programa. Na situaciju će, dakako, utjecati i rasplet političke situacije u Iranu u što je Izrael, kladeći se, posredno ili neposredno, na monarhističku obitelj Pahlavi, uložio prilično velike obavještajne i vojne resurse. Kontrola nad gotovo polovinom zračnog prostora Irana sve do nadomak Teherana, ali i navodni tajni pregovori ajatolaha i Moskve o povlačenju, neki su od argumenata za takav scenarij. Koliko je odluka pametna za stabilnost Irana, ako uopće dođe do pada teokracije, pokazat će budućnost.

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Više od uređaja: Priča o brendu koji je promijenio način na koji živimo

Upisi na fakultete

Želite doći do financijskih potpora i zaposlenja? Rit Croatia vam može pomoći

Alat intervencionizma

No, u slučaju nastavka recipročnih akcija, produljenja situacije i opstanka antizapadnog teokratskog režima, situacija bi mogla postati izrazito izazovna za globalnu, ali poglavito europsku ekonomiju.

Izgledno zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi velik dio svjetske trgovine energentima i, u tom slučaju, sigurna daljnja eskalacija hutističkog nasilja u Crvenom moru kroz koje dolazi dobar dio logističkih ruta za Europu, pa i značajan dio ukapljenom plina, označit će primarno europsku recesiju i energetsku cjenovnu krizu.

Pri tome će dosadašnji refleksni rast cijena energenata, nafte i plina, a posredno i struje, zbog rasta cijena rijetkih resursa, poput litija ili uranija i plutonija, ali i tehnologije za sektor obnovljive i nuklearne energije, mnogi analitičari promatrati s pozitivnom nostalgijom. U svijetlu zapadnjačkog “rata” sankcijama (opravdanog ili ne, svejedno je) protiv velikih proizvođača ugljikovodika, poput Venezuele i Rusije, europski opskrbni pravci i punjenje skladišta energenata za iduću zimu mogli biti ugroženi.

Trumpovo potenciranje benefita situacije za američke kompanije koje energente proizvode iz nekonvencionalnih izvora i koje profitiraju na visokoj cijeni energenata, također nas ne bi trebalo veseliti. U svjetskoj okladi na vojnu industriju kao intervencionistički alat za punu zaposlenost i izlazak iz krize, cijena i dostupnost energenata također je važan dio jednadžbe.