Način na koji se ljudi kreću prometom može nam puno reći o njihovoj kulturi. Nedavno, dok sam hodao do svog ureda u središtu Manhattana, zaustavio sam se na crvenom svjetlu kada mi je starija žena sa štapom za hodanje privukla pažnju dok je oprezno gledala lijevo i desno.

Kad je vidjela da nijedan automobil nije dovoljno blizu da je udari, pod pretpostavkom da se pridržavaju njujorških zakona o ograničenju brzine, zbunjeno me pogledala i prešla ulicu. Moram priznati, osjećao sam se pomalo glupo.

Takav incident bio bi nezamisliv u Japanu. Prije mnogo godina, prve noći jednotjednog posjeta Tokiju, moja mala djeca, umorna od promjena vremenskih zona, koja su živjela samo u Indiji i SAD-u, bila su zadivljena Japancima koji poštuju zakon.

Gledajući kroz prozor našeg stana u ponoć, promatrali su čovjeka kako stoji sam na pješačkom prijelazu. Čak i bez ijednog automobila na vidiku, strpljivo je čekao zeleno svjetlo.

Iako se ove normativne razlike mogu činiti trivijalnima, društveni stavovi prema zakonu mogu značajno utjecati na gospodarske rezultate zemlje. Iako bi se postupci Njujorčana mogli protumačiti kao usklađeni s duhom zakona, tokijski pješak pridržavao ga se bez imalo odstupanja.

Diskrecijska ovlast
Sustav koji naglašava duh zakona daje pojedincima diskrecijsku ovlast, što dovodi do potencijalne pogrešne uporabe ili zlouporabe. Kada pojedinci imaju prostora za odluke kako će se ponašati, mogli bi, primjerice, odlučiti poremetiti promet. To je vidljivo na ulicama New Yorka i, u većoj mjeri, u mom rodnom gradu Kolkati (bivša Calcutta). Dok grad postupno usvaja zapadni model, za vrijeme moje mladosti Kolkata je bila raj za pješake, gdje je za prelazak preko ulice trebala samo jednostavna gesta rukom.

Ključno je razumjeti prednosti i slabosti oba sustava. Nevjerojatna transformacija Japana iz gospodarstva s niskim prihodima u jednu od najbogatijih zemalja svijeta djelomično se može pripisati njegovoj kulturi poštivanja zakona. Strogo pridržavanje zakona potiče bolju organizaciju, što potiče gospodarski rast i cjelokupni razvoj. Razmislite, primjerice, o orkestru: bez dirigenta koji ih vodi, glazbenici na pozornici još uvijek mogu proizvoditi glazbu, ali to nije salzburška opera.

Isto vrijedi i za mnoge druge aspekte svakodnevnog života. U radu iz 2002. godine kojem sam koautor s Jörgenom Weibullom tvrdili smo da točnost nije genetska osobina, već ponašanje koje se njeguje usklađivanjem. Pridržavanje fiksnog rasporeda postaje vrijedno kada se to od svih očekuje.

Podsjeća na igru lova na jelena koju je Jean-Jacques Rousseau opisao u svojoj Raspravi o nejednakosti, u kojem su dva lovca mogla ubiti jelena surađujući, ali samo zeca ako idu odvojeno. Suvremeni Japan poznat je po svojoj pedantnoj kulturi točnosti. Zanemaruje se da je prije jedva stotinu godina Japan bio poznat po svojoj aljkavosti u odnosu na vrijeme. Uspon Japana poklopio se s normativnom transformacijom iz kašnjenja u točnost.

Sociolozi su naglasili ključnu ulogu utkanosti društva i institucija u poticanje gospodarskog razvoja. Jednostavno rečeno, osim trgovinske, fiskalne i monetarne politike, izvanredan uspon Japana u prošlom stoljeću olakšan je društvenom transformacijom koja je omogućila njegovom gospodarstvu rast neviđenom brzinom.

Ipak, njujorški model, gdje se pojedincima daje prostor za tumačenje zakona, ima svoje zasluge. Uostalom, pješački semafori osmišljeni su da olakšaju nesmetan protok prometa i povremeno omoguće pješacima da prijeđu. Kada je cesta prazna, nepoštivanje crvenog svjetla nije u suprotnosti sa svrhom zakona. Olakšava ono što ekonomisti nazivaju Paretovim poboljšanjem, nekim je ljudima tako bolje, bez štete po tuđu dobrobit.

Kultura inovacija
Iako donošenje zakona koji odgovaraju jedinstvenim okolnostima i sklonostima svakog pojedinca nije izvedivo, ostavljanje zakona otvorenim za određeni stupanj individualnog tumačenja može potaknuti kreativnost i povećati učinkovitost. Taj pristup, koji njeguje kulturu pogodnu za tehnološke i umjetničke inovacije, omogućio je SAD-u da postane svjetski motor rasta i magnet za talente.

Pokušaj postizanja normativnog prijelaza sa strogog pridržavanja zakona na provedbu poštivanja njegovog duha mogao bi propasti, proizvodeći kakofoniju u orkestralnoj jami. Ekonomisti i pravni stručnjaci mogu igrati ključnu ulogu u olakšavanju takvog pomaka uz istodobno ublažavanje potencijalnih rizika.

To se ne može postići preciznim propisivanjem politike – to bi bilo samo po sebi proturječno. Ključ za postizanje toga treba naći u idejama koje je naglasio John Maynard Keynes. Moramo biti svjesni dva različita načina provedbe zakona i, unatoč rizicima, iznenađujuće prednosti prelaska sa strogog poštivanja zakona na poštivanje duha zakona.

Kao što je britanski dirigent Charles Hazlewood primijetio, za dobru glazbu potrebni su vam pojedinačni glazbenici koji točno slijede upute dirigenta. Sjajna glazba, međutim, oslanja se na “povjerenje” i “osobnu slobodu članova orkestra”. Potreban im je prostor za prosudbu i kreativnost.

© Project Syndicate 2024.