Moj savjet za dva milijuna mladih ljudi koji su u posljednjih nekoliko mjeseci diplomirali i tek započinju svoje karijere: idite na posao – ne samo figurativno, već doslovno. Ako imate posao koji dopušta hibridne radne aranžmane, nemojte ih koristiti. Umjesto toga, budite za svojim stolom pet (ili šest!) dana u tjednu. A ako vam je posao potpuno na daljinu, počnite tražiti novi.

Isti sam savjet davao još 2021. godine, kada su milijuni uredskih radnika odlučili da je rad na daljinu jedna od značajki zatvaranja zbog pandemije bolesti Covid-19 koje su željeli zadržati. Tada nismo imali mnogo dokaza o učincima rada od kuće na tržište rada. Ali, sada imamo.

Pomak u zapošljavanju

U novoj studiji, ekonomistice Natalia Emanuel i Emma Harrington, autorice knjige “In Person: How Working Together Fuels Creativity, Productivity, and Growth” (Uživo: kako zajednički rad potiče kreativnost, produktivnost i rast), i harvardska ekonomistica Amanda Pallais izračunale su da je stopa nezaposlenosti među diplomiranim studentima mlađim od 29 godina bila za 1,3 postotna boda viša u 2025. nego u 2019. godini (neposredno prije pandemije i četverostrukog porasta broja ljudi koji rade na daljinu). Među starijim diplomiranim studentima, stopa nezaposlenosti porasla je za 0,4 postotna boda u istom razdoblju.

Kako bi objasnile tu razliku autorice uspoređuju stope nezaposlenosti radnika na poslovima koji se lako obavljaju na daljinu (primjerice, softverski inženjeri) s poslovima koje je teško obavljati na daljinu (kao što su strojarski inženjeri). Otkrile su da je rad na daljinu odgovoran za gotovo dvije trećine jaza u nezaposlenosti između diplomiranih studenata mlađih od 29 godina i starijih diplomiranih studenata. Štoviše, njihovi rezultati ostaju važeći čak i kada se uzme u obzir izloženost pojedinog zanimanja automatizaciji putem alata generativne umjetne inteligencije.

Ta se saznanja podudaraju s drugom novom studijom. Ekonomisti Peter John Lambert i Yannick Schindler proučavali su četiri anglofone zemlje, uključujući Sjedinjene Američke Države, i utvrdili da je porast rada na daljinu nakon pandemije doveo do pomaka u zapošljavanju i slobodnim radnim mjestima koji ide u korist iskusnijim radnicima u odnosu na one sa samo nekoliko godina iskustva. Štoviše, oni pokazuju da pojava i sve veća primjena alata umjetne inteligencije nisu utjecale na pad potražnje za mlađim talentima.

Nadam se da će ova saznanja poslužiti kao motivacija za mlade, visokoobrazovane radnike. U njihovu je interesu ići na posao – fizički. Poslodavci se sve više okreću od neiskusnih radnika kada su u pitanju uloge na daljinu jer takvi aranžmani zahtijevaju relativno više nadzora i veći trud za izgradnju novih znanja i vještina. Ispunjavanje tih potreba puno je teže – a samim time i skuplje – kada je novozaposleni radnik kod kuće na kauču i komunicira s kolegama putem Zooma.

S druge strane, u okruženju uživo, tek diplomirani mladi ljudi brže razvijaju svoju emocionalnu inteligenciju, što je ključno za uspjeh u mnogim zanimanjima. Čitanje govora tijela te promjena u izrazima lica i tonu glasa ključne su vještine koje se ne mogu lako naučiti preko Zooma.

Promo

U biznisu posljednjih godina stalna samo mijena jest. Kako izgraditi otpornost?

Pametno upravljanje

Više sustavnosti u linijskom prijevozu: učinkovita rješenja tvrtke ATRON za svakodnevno poslovanje

Kolegijalnost i kohezija grupe najbolje se stvaraju kroz opetovanu fizičku interakciju. Za neiskusne radnike koji pokušavaju izgraditi profesionalnu mrežu i saznati više o novim prilikama za napredovanje, neplanirani susreti kod aparata za espresso ili na parkiralištu mogu biti neprocjenjivi.

Ipak, mnogi ljudi u svojim ranim profesionalnim godinama sami sebe lišavaju tih prednosti. Neki to čine kako bi maksimalno iskoristili svoje slobodno vrijeme ili zbog pretjeranog osjećaja vrijednosti koju pružaju svojim poslodavcima. No, sumnjam da se taj trend uvelike može objasniti nečim puno prozaičnijim: poslodavci često nude hibridni rad kao povlasticu pa je mladi radnici prihvaćaju. Trebali bi se oduprijeti tom iskušenju. Činjenica da je rad na daljinu dostupan, ne znači da se mora i koristiti.

Što je s radnicima koji imaju više od tek nekoliko godina iskustva? Ovdje ispravno rješenje za većinu možda nije povratak u svijet iz 2019. Prema mom mišljenju, troškovi hibridnog aranžmana za radnike mogu se znatno ublažiti snažnim postojećim odnosima na radnom mjestu, koji su izgrađeni na trajnim interakcijama uživo.

Za razliku od radnika u ranim dvadesetima, iskusniji radnici često imaju stvarne obveze u privatnom životu – primjerice, brigu o djeci ili starim roditeljima – koje moraju uskladiti sa svojim profesionalnim obvezama. To je djelomično razlog što ljudi uopće toliko cijene rad na daljinu.

Prvi dojam je važan

Iz perspektive poslodavaca hibridni rad naizgled manje šteti produktivnosti od rada isključivo na daljinu; a u nekim okolnostima može je čak i povećati. Rad na daljinu također je bio vrlo koristan za osobe s invaliditetom. Stope zaposlenosti za tu skupinu mnogo su više nego u godinama prije pandemije. Ekonomisti Nicholas Bloom, Gordon B. Dahl i Dan-Olof Rooth otkrivaju da povećanje rada od kuće nakon pandemije objašnjava više od dvije trećine povećanja zaposlenosti na puno radno vrijeme za osobe s invaliditetom. Uspon rada na daljinu analogan je usvajanju nove tehnologije koja poduzećima omogućuje da potpunije iskoriste kreativnost, trud i vještine osoba s invaliditetom.

Ipak, čak i za iskusnije profesionalce, rad na daljinu otišao je predaleko. Ravnoteža će se vratiti na rad uživo ako se tržište rada ohladi i stopa nezaposlenosti počne rasti.

S obzirom na brojne rizike i nedostatke, poruka koju mlađi radnici trebaju čuti je jasna: budite fizički prisutni. Budite vrijedni. Kucajte na vrata. Dođite u ured prije svog nadređenog i ne odlazite s posla prije njega. Prvi dojam je važan, i poput pozadine na Zoom pozivu, može biti zamagljen i iskrivljen osim ako ne stojite licem u lice.

© Project Syndicate, 2026.