Američki predsjednik Donald Trump vodio je kampanju obećavajući da će stati na kraj inflaciji “od prvog dana”. Čak je obećao sniziti razinu cijena, što bi zahtijevalo da inflacija bude ispod nule. Umjesto toga, ponašao se kao da namjerno nastoji potaknuti rast inflacije u Sjedinjenim Državama.

Političkim čelnicima općenito je teško nositi se s inflacijom. Birači se žestoko žale na rast cijena, čak i kada im prihodi rastu brže, a za inflaciju okrivljuju domaće političare čak i kada cijene rastu na globalno. Ipak, ti čelnici imaju malo dobrih opcija za obuzdavanje rasta cijena. Premda bi postavljanje zagovornika strože monetarne politike na čelo neovisne središnje banke s vremenom donijelo rezultate, to nije brzo rješenje, a nosi i visoke troškove za proizvodnju i zaposlenost.

Pad realnih plaća

Predsjednik Joe Biden iskusio je to 2022., kada je inflacija u lipnju dosegnula 9,1 posto, dok se oporavak nakon pandemije suočavao s ograničenjima u opskrbi diljem svijeta. Tijekom Bidenovih godina plaće su barem pratile rast cijena, rastući prosječno oko pet posto godišnje u razdoblju 2021.-2025., dok je indeks potrošačkih cijena (CPI) rastao prosječnom stopom od 4,9 posto.

Za Trumpova mandata, nasuprot tome, realne plaće su pale. U razdoblju od travnja 2025. do travnja 2026. cijene su porasle za 3,9 posto, dok je prosječna satnica porasla samo 3,7 posto u nominalnim dolarima, što znači pad realnih plaća od 0,2 posto. A inflacija ne usporava. Godišnja stopa inflacije mjerena CPI-jem prošlog je mjeseca skočila na 3,8 posto, s 3,3 posto u ožujku. Kada bi se nastavila tempom iz posljednja dva mjeseca tijekom cijele godine, godišnja inflacija mjerena CPI-jem dosegnula bi devet posto. (Takva je ekstrapolacija, doduše, hipotetska, jer je malo vjerojatno da će cijene nafte nastaviti rasti tempom zabilježenim u ožujku i travnju.)

Rezultat je sve ozbiljnija kriza priuštivosti života, koju se demokrati nadaju iskoristiti kako bi ostvarili dobitke na međuizborima u studenome. U tu svrhu Demokratska stranka trebala bi prihvatiti iskren program konkretnih mjera protiv inflacije: ukidanje Trumpovih carina, snižavanje cijena energije, obranu neovisnosti Federalnih rezervi, obuzdavanje fiskalne rastrošnosti i vraćanje razumnosti u imigracijsku politiku.

Mimo Trumpa i kruga njegovih ulizica, gotovo svi su znali da će Trumpove carine povećati cijene koje američki potrošači plaćaju za uvoznu robu. Uvoznici i kućanstva snosili su oko 90 posto troškova carina uvedenih 2025., dok su strani izvoznici platili samo četiri posto. Premda su poduzeća dosad preuzela veći dio troška od potrošača, carine su već do rujna 2025. povećale indeks potrošačkih cijena za oko 0,7 postotnih bodova.

Demokrati mogu ukinuti te carine čim ponovno preuzmu kontrolu nad Kongresom, čime bi odmah ublažili inflaciju. Budući da su mnoge Trumpove carine već proglašene neustavnima – posljednji je primjer savezni trgovinski sud koji je poništio njegovu globalnu carinu od 10 posto -to bi moglo biti jednostavno kao obustava nastojanja njegove administracije da pronađe načine za njihovo održavanje na snazi.

veliki uspjeh

RoboCup 2026: Hrvatski učenici među najboljima na svijetu u robotici i umjetnoj inteligenciji

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Snižavanje cijena energije bit će teže. Trumpov nerazumni rat protiv Irana izazvao je najveći šok na tržištu nafte barem od 1979. godine, pri čemu su troškovi energije u posljednjih 12 mjeseci porasli gotovo 18 posto. Nastala šteta, politička, fiskalna i ljudska, ne može se jednostavno poništiti. Premda će možda proći dosta vremena prije nego što ponovno ugledamo naftu od 60 dolara po barelu, postoji još jedan način za smanjenje troškova energije u SAD-u: zaustaviti Trumpov križarski rat protiv jeftine solarne i vjetroenergije.

Trumpovi dosad nezabilježeni napadi na neovisnost Feda bili su siguran način za poticanje inflacije, kako ekonomisti već dugo upozoravaju. Srećom, Fed je zasad ostao čvrst. Guvernerka Feda Lisa Cook nije popustila pred očito nezakonitim pokušajem administracije da je smijeni. Bivši predsjednik Feda Jerome Powell pokazao je velik integritet i hrabrost suočavajući se s Trumpovim zastrašivanjem te će ostati član Upravnog odbora s pravom glasa.

Otvoreno je pitanje hoće li novi predsjednik Feda Kevin Warsh nastaviti tradiciju neovisnosti središnje banke. Kako je primijetio nobelovac Paul Krugman, kada je tijekom saslušanja za potvrdu u Senatu imao priliku pokazati integritet potvrdivši da je Biden pobijedio na predsjedničkim izborima 2020., izbjegao je odgovor.

Stranački aparatčik

Krugman ne bira riječi, opisujući Warsha kao “stranačkog aparatčika”. Poput Trumpa, Warsh je napadao Fed zbog vođenja ekspanzivne monetarne politike dok su demokrati bili u Bijeloj kući, čak i kada je nezaposlenost dosegnula deset posto. Kada su republikanci bili na vlasti, pak, kritizirao je Fed zbog pooštravanja monetarne politike čak i uz nezaposlenost od 3,5 posto.

Naravno, Warsh bi mogao zaključiti da je zaštita institucije koju sada vodi važnija od udovoljavanja predsjedniku, baš kao što je Thomas Becket, kojeg je kralj Henrik II. 1162. imenovao nadbiskupom Canterburyja, postao odan Crkvi kada je za nju preuzeo odgovornost. No, ne bih se previše nadao.

Tu je i Trumpova fiskalna rastrošnost, koja je nadmašila čak i onu njegovih najneodgovornijih prethodnika. Linda Bilmes procjenjuje da rat s Iranom stoji dvije milijarde dolara dnevno te će vjerojatno premašiti ukupni trošak od bilijun dolara. Istodobno provođenje poreznih rezova i znatno veće državne potrošnje djeluje inflatorno. Iako američki političari vjerojatno neće uskoro vratiti fiskalnu održivost, demokrati bi trebali podsjećati na 1990-e, kada su promišljeni savezni proračuni uklonili dotad nezabilježeni deficit, te s vremenom pokušati primijeniti sličan pristup.

To nas dovodi do imigracijske politike. Trumpova inicijativa masovnih deportacija pridonijela je manjku radne snage u ključnim sektorima, poput građevinarstva, gdje imigranti čine gotovo trećinu radne snage. To stvara pritisak na rast cijena stanovanja, baš kao što manjak radnika u poljoprivredi podiže cijene mesa i poljoprivrednih proizvoda. Razumna američka imigracijska politika pomogla bi ublažiti takve inflatorne pritiske, koji danas pogađaju čak i zdravstveni sektor.

Za demokrate bi takav konkretan program usmjeren na priuštivost života mogao biti važan alat za pridobivanje birača na međuizborima, budući da se dio građana umorio od toga da političarima vjeruje na riječ kada obećavaju borbu protiv inflacije. No, ostavimo po strani političko skupljanje bodova. Amerikanci si ne mogu priuštiti još dvije godine Trumpovih politika.

© Project Syndicate, 2026.