Zbog dosad nezabilježenog broja migranata i tražitelja azila koji pokušavaju ući u Sjedinjene Američke Države preko južne granice, američki birači uoči predsjedničkih izbora u studenom najviše razmišljaju o imigraciji. Paradoksalno, ta je rasprava dobila zamah u trenutku u kojem američko gospodarstvo nadmašuje druga razvijena gospodarstva, djelomično zahvaljujući rastu stanovništva potaknutog imigracijom.

Japansko gospodarstvo trebalo bi poslužiti kao opomena o opasnostima protivljenja imigraciji. Nakon brzog rasta po završetku Drugog svjetskog rata, japansko stanovništvo doseglo je vrhunac od 128,1 milijuna u 2010. godini. Do početka 2024. palo je na 124 milijuna, a očekuje se da će se do 2055. dodatno smanjiti pa će do 2055. pasti ispod 100 milijuna.

Gospodarska stagnacija Japana od 1990-ih djelomično se može pripisati njegovim demografskim izazovima jer se radno sposobno stanovništvo smanjilo s 86,8 milijuna 1993. na 81,5 milijuna u 2010. Iako se u početku protivio imigraciji, Japan je na kraju uveo razne poticaje da je potakne. Mjere su dale samo skromne rezultate, a stanovništvo zemlje nastavlja se smanjivati.

‘Nacionalna kriza’

Japan nije jedini. Brojne razvijene zemlje i zemlje u razvoju, uključujući Kinu, također se bore sa smanjenjem broja stanovnika. U Južnoj Koreji, predsjednik Narodne skupštine nedavno je opisao nisku stopu nataliteta u zemlji kao “nacionalnu krizu”. Predviđa se da će se radno sposobno stanovništvo Europske unije do 2050. smanjiti za 20 posto. Čak i u Africi, jedinom kontinentu za koji se očekuje da će doživjeti snažan rast stanovništva u ovom stoljeću, očekuje se usporavanje stope povećanja.

U međuvremenu, prema projekciji “glavne imigracije” američkog Ureda za popis stanovništva, radno sposobno stanovništvo Amerike bit će samo dva posto veće do 2035. godine. Nasuprot tome, prema scenariju “nulte imigracije”, američka radna snaga smanjila bi se za 5 posto, a američko stanovništvo smanjilo bi se za 32 posto do 2100. godine.

Smanjenje broja stanovnika i radne snage može omesti gospodarski rast preusmjeravanjem ulaganja iz novih kapitalnih dobara, koja povećavaju produktivnost radnika, prema zamjeni radnika. Štoviše, prosječna obrazovna postignuća novih sudionika radne snage premašuju postignuća umirovljenika, što znači da su umirovljenici obično manje obrazovani i obučeni od onih koji ulaze u radnu snagu. Kada je novih sudionika na tržištu rada manje od umirovljenika, produktivnost može biti negativno pogođena. Prema takvom scenariju, potražnja za zdravstvenom skrbi i mirovinama raste brže od ukupnog stanovništva.

Iako je broj američkih radnika rođenih u zemlji pao od 2019. godine, ukupna radna snaga porasla je za dva posto, zahvaljujući imigraciji. Kongresni ured za proračun procjenjuje da bi visoke stope imigracije mogle dodati 0,2 postotna boda prosječnom godišnjem rastu BDP-a u sljedećem desetljeću.

Nažalost, imigracija postaje sve nepopularnija baš kad njezini ekonomski učinci postaju sve veći. Imigranti, koji često dolaze u mladoj dobi, donose bitne intermedijarne vještine potrebne industrijama poput zdravstva, građevinarstva i ugostiteljstva. Međutim, medicinske sestre i građevinski radnici nisu ključni samo za zamjenu starijih osoba koje odlaze u mirovinu. Oni također povećavaju produktivnost visokokvalificiranih stručnjaka, uključujući liječnike, inženjere i nastavnike. Stoga bi prihvaćanje većeg broja imigranata moglo potaknuti rast proizvodnje u SAD-u.

DIZAJN BUDUĆNOSTI

Od ideje do utjecaja: Kako obrazovanje u dizajnu stvara generaciju vizualnih inovatora

E-mobilnost bez prepreka

Revolucija u punjenju električnih vozila: Charge Pro donosi pametnu kontrolu i uštedu za tvrtke

Sulude tvrdnje

Zbog povijesno niske stope nezaposlenosti i stalnog nedostatka radne snage, suludo je tvrditi da migranti “oduzimaju” američka radna mjesta. Slično tome, malo je dokaza koji podupiru krajnje desnu populističku tvrdnju da je vjerojatnije da će imigranti počiniti zločine. Naprotiv, studije su više puta pokazale da imigranti imaju tendenciju da se više pridržavaju zakona od rođenih Amerikanaca.

Unatoč mogućim kratkoročnim poremećajima, imigracija je dugoročno gospodarski korisna za zemlje domaćine. Umjesto sudjelovanja u neproduktivnim raspravama o negativnim učincima imigracije, rasprave o javnim politikama SAD-a trebale bi biti usmjerene na utvrđivanje njezine optimalne stope, osiguravanje zakonitosti, poticanje neometane integracije i povećanje produktivnosti. Osim toga, donositelji politika trebali bi istražiti načine za promicanje gospodarskog rasta i povećanje razine dohotka u zemljama iz kojih potječu migranti i tražitelji azila.

Čak i trenutna razina imigracije možda neće biti dovoljna da nadoknadi pad američkog stanovništva, s obzirom na to da je stopa plodnosti u SAD-u pala s 2,1 rođene djece po ženi u plodnom razdoblju života u 2007. na 1,64 u 2020. godini. Kako bi održao trenutnu veličinu američke radne snage, SAD bi morao prihvatiti 1,6 milijuna imigranata – što odgovara 0,5 posto stanovništva – godišnje. Bez imigracije, broj stanovnika i radne snage smanjio bi se za otprilike 0,5 posto godišnje.

Kako sve više zemalja prepoznaje hitnu potrebu za povećanjem svoje sve manje radne snage rođene u zemlji, natjecanje za privlačenje imigranata sigurno će se pojačati. Kako bi se izbjeglo razdoblje gospodarske stagnacije u japanskom stilu, politički diskurs diljem razvijenog svijeta mora se pomaknuti prema olakšavanju zakonitog ulaska i usvajanju učinkovitijih imigracijskih politika.

*Autorica je bivša glavna ekonomistica Svjetske banke i bivša prva zamjenica generalnog direktora Međunarodnog monetarnog fonda, trenutačno je viša istraživačica i profesorica međunarodne ekonomije u Školi za napredne međunarodne studije na Sveučilištu Johns Hopkins te viša znanstvena suradnica u Centru za međunarodni razvoj na Sveučilištu Stanford