Demokracija je u opasnosti. Devet uzastopnih godina više je zemalja pretrpjelo slabljenje demokratskih institucija nego što je doživjelo poboljšanje, što je najdulji takav pad u posljednjih pola stoljeća. Diljem svijeta građani gube vjeru u demokraciju, a demagozi iskorištavaju njihovo razočaranje.

Jedan od čimbenika koji pokreće ovu sve veću demokratsku krizu je pogrešna predodžba da su politička prava i socioekonomska dobrobit odvojena ili čak konkurentska dobra. Zapravo, povijest upućuje na suprotno: zemlje koje štite politička prava i slobode grade trajni prosperitet. Iz našeg rada vođenja raznolikih nacionalnih i međunarodnih administracija znamo da, ako želimo održivost demokracije i razvoja, oni se moraju provoditi zajedno.

Prostor za poboljšanja

Razvoj širokih razmjera u konačnici se odnosi na širenje ljudske slobode i djelovanja pa se ne može postići bez demokracije u svojoj srži. Ovo nije samo principijelan pristup, već je i praktičan. Nije slučajno da su, prema Indeksu ljudskog razvoja Ujedinjenih naroda, 27 od 30 najvećih zemalja demokracije. Kada ljudi slobodno biraju svoje vođe i smatraju ih odgovornima, održiv i uključiv rast postaje izgledniji. Taj je obrazac još jasniji kada pogledamo rodnu ravnopravnost. Polovica svih autoritarnih režima postiže vrlo loše rezultate po tom kriteriju, a to vrijedi za samo tri posto demokracija. Nijedno društvo ne može napredovati ako je polovica stanovništva sputana.

Dobitnici Nobelove nagrade za ekonomiju 2024., Daron Acemoglu, Simon Johnson i James Robinson, pokazali su kako demokratsko upravljanje potiče inovacije, štiti ulaganja te poboljšava financijsku odgovornost i nadzor. Demokracije ne štite samo prava, one polučuju rezultate.

A ipak, tu smo gdje jesmo. S manje od pet godina do roka za ispunjenje Ciljeva održivog razvoja do 2030., još uvijek raspravljamo o okvirima upravljanja umjesto da radimo ono za što već znamo da je učinkovito. Budući da je demokracija najpouzdaniji pokretač razvoja, vlade i multilateralne institucije trebale bi jednako intenzivno nastojati unaprijediti građanska i politička prava, s jedne strane, te socijalna i ekonomska, s druge.

Naravno, iako čvrsto vjerujemo da demokracija ima središnje mjesto za razvoj, svjesni smo njezinih nedostataka. U bogatim i siromašnim zemljama zdravlje demokracije često se smatra dalekim pitanjem koje uključuje apstraktne procese i politički teatar, dok ljude najviše brine potreba da se osjećaju sigurno u svojim domovima, pristupačnost hrane i skrbi za obitelji te spoznaja da će njihova djeca imati bolju budućnost nego što su je imali oni. Kada se demokracija smatra neuspješnom u ispunjavanju tih osnovnih ciljeva, slijede ljutnja i razočaranje.

Nejednakost i nepravda

Takve percepcije nisu neopravdane u svijetu gdje, prema nekim mjerilima, najbogatijih jedan posto posjeduje više bogatstva od donjih 95 posto. Suočeni s tako očitim razlikama, nije ni čudo što je toliko ljudi spremno stati uz prvog demagoga koji se pojavi obećavajući radikalne promjene. Ako se ne suočimo s raširenom nejednakošću i osjećajem nepravde koji ona izaziva, demokracija će i dalje patiti.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Demokracija ukorijenjena u ljudskom razvoju mora biti sposobna pokazati da pruža pravedne i poštene ishode za ljude kojima služi. To znači ostvarivanje konkretnih koristi, od poboljšanja pristupa zdravstvenoj skrbi i prilikama za obrazovanje do zaštite slobode izražavanja i prava radnika. Srećom, ovakav narativ o demokraciji usmjerenoj na čovjeka već se može pronaći u inicijativama poput kampanje #KeepDemocracyAlive Koalicije za globalnu demokraciju.

Demokracija i razvoj također se moraju pomiriti unutar multilateralnog sustava. Zbog ekonomskih, društvenih i političkih transformacija prošlog stoljeća mnoge međunarodne organizacije više nisu dobro prilagođene trenutačnim potrebama niti usklađene s novim globalnim konfiguracijama. Sile u nastajanju na Globalnom jugu opravdano zahtijevaju reforme globalnog gospodarskog i političkog poretka. Pravedna zastupljenost i podjela moći u multilateralnim institucijama poput Svjetske banke, Međunarodnog monetarnog fonda i – najvažnije – Vijeća sigurnosti UN-a nisu samo zakašnjeli, već ključni, ako ikada želimo potaknuti suradnju koja odgovara svima.

Kada se demokracija i razvoj međusobno pojačavaju, rezultati su transformativni. Demokratske slobode osnažuju građane, poboljšavaju društvenu uključenost i potiču gospodarski rast. Razvoj, zauzvrat, jača vjerodostojnost i povjerenje u demokratske vlade. Kako bi se održao ljudski napredak u doba radikalnih promjena i neizvjesnosti, demokracija i razvoj moraju ići ruku pod ruku.

© Project Syndicate 2025.

* Koautor članka je Kevin Casas-Zamora, bivši potpredsjednik Kostarike, glavni je tajnik Međunarodnog instituta za demokraciju i pomoć pri održavanju izbora