Najveća odgovornost je na meni i mojim prethodnicima i spreman sam dati ostavku, rekao je ministar obrane Ante Kotromanović nakon što se pokraj zagrebačkog aerodroma Pleso srušio Mig 21 Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Gesta normalna za normalnu zemlju, ali ne i za Hrvatsku, gdje ministri nisu davali ostavke niti kad bi u nesrećama ginuli ljudi, primjerice  u stravičnoj željezničkoj nesreći u Rudinama.  Kotromanović je, ne samo zbog visine, podosta atipičan političar- pristupačan, uvijek pristojan u komunikaciji. 

Prvo je, stjecajem ratnih okolnosti, deset godina stvarao vojnu karijeru. Bio je zapovjednik satnije u specijalnim snagama Glavnog stožera HV-a. Potom je do 1993. zapovjednik bojne u nastavnom središtu Sinj, nakon čega preuzima 126. sinjsku brigadu. U Oluji je zapovjednik Operativne grupe Sinj. Od 1996. do 1999. zapovijeda splitskom 4. gardijskom brigadom. Potom pohađa Ratnu školu Ban Jelačić. Od 2001. do 2002. načelnik je stožera Zbornog područja Dubrovnik, nakon čega je umirovljen  činom stožernog brigadira.

Umirovio ga je predsjednik RH Stjepan Mesić, i to zato jer je, kao alkarski vojvoda, žestoko prozvao tadašnju lijevu vlast zbog kriminaliziranja generala i Domovinskog rata.

U drugoj fazi karijere posvetio se biznisu. U Glini je 2003. osnovao tvrtku Pauk, u kojoj je prve dvije godine bio i predsjednik uprave. Drugi član uprave bio je zagrebački ugostitelj Višeslav Vukojević, poslovni suradnik Zorana Gopca i sin HDZ- ovog saborskog zastupnika i kasnijeg suca Ustavnog suda Vice Vukojevića. Ubrzo je direktor Pauka postao bivši časnik Tomislav Kačić- Aleksić, koji je taj posao radio sve do 2012, a lani je ušao u nadzorni odbor MORH-ove ugostiteljske tvrtke Pleter- usluga. Tvrtka Pauk je potom ugašena. Kotromanović je 2006. osnovao još jednu tvrtku, Zdrug, kojoj je od 2005. do 2008. bio prokurist. Zdrug se bavio razminiranjem i počeo dobro, prve su godine imali 1,7 milijuna kuna prihoda i malu dobit. Dogodine je prihod bio 3,1 milijun, ali je godina završena s gubitkom. Kotromanović je Zdrug prepustio Damiru Goršeti, nekadašnjem osnivaču Hrvatskog centra za razminiranje, no on je 2008. izvršio suicid i firma odlazi u stečaj. 

Od 2007. Kotromanović- koji je još kao aktivni časnik završio tečaj managementa na vojnom učilištu Petar Zrinjski- radi za tvrtku Urbaniko,  koju su osnovali vlasnici KIO Keramike iz Orahovice, inače bliski predsjedniku Mesiću.

Umirovljeni Kotromanović honorarno je radio za Urbaniko kao terenski zastupnik za prodaju keramičkih pločica. Nakon što se približio  ‘Mesićevcima’, pomirio se i sa SDP-om, a 2007. se učlanio u tu stranku, na čijoj listi ulazi u Sabor. Time je privremeno završila njegova poduzetnička karijera i započela ona treća, politička. 

Između tih triju karijera Kotromanović se bavio i novinarstvom. Tako je  2004. i 2005. bio kolumnist u Večernjem listu, a kolege iz te redakcije tvrde da je dobro pisao. Kasnije je, 2011., diplomirao novinarstvo na FPZ-u, a iste godine upisuje poslijediplomski specijalistički studij Poslovno upravljanje-MBA na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. Za svaku slučaj, jer nikad se ne zna kojoj će se karijeri posvetiti u narednoj fazi.

Novi standard

Eccos i Petrokemija – digitalna transformacija kamionskog prometa

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

Ante Kotromanović

1968. rođen u Potravlju kod Sinja

1990. pridružio se specijalnoj policiji

1996. zapovjednik 4. gardijske brigade

2002. naprasno umirovljen u činu stožernog brigadira

2005. osnovao tvrtku Pauk, a dogodine i Zdrug, koja se bavila razmimiranjem; kasnije su obje propale

2007. prodaje keramičke pločice; upis u SDP i ulazak u Sabor

2011. postaje ministar obrane RH