Promatramo li podatke o stopi nezaposlenosti u Hrvatskoj, lako bismo mogli doći do zaključka da je Hrvatska zbog velikog broja raspoložive radne snage, u odnosu na druge osobito razvijenije zemlje u Europi, neka vrsta raja za poslodavce. To ipak nije tako.

Prostor za poboljšanje
Prije svega, sam statistički podatak pomalo je sporan i o njemu se već dulje raspravlja, osobito o prikladnosti metodologije (naše statistike zaposlenima smatraju samo osobe koje imaju ugovor o radu, dok su međunarodni standardi znatno fleksibilniji te zaposlenima za statističke potrebe smatraju i osobe s ugovorima o djelu te one koje rade na crno). U stvarnosti dobar dio ljudi kojima se posao ponudi može biti nezainteresiran jer de facto već radi. I poslodavci u anketi koju je nedavno proveo portal MojPosao na pitanje je li istina da je zbog velikog broja nezaposlenih lako pronaći nove zaposlenike većinom (62%) odgovaraju da se s time uopće ne slažu. Taj je problem osobito izražen kod malih i srednjih poslodavaca, vjerojatno zbog činjenice da zbog osjećaja sigurnosti posla ljude daleko više privlače veće kompanije i sustavi. Osim toga logično je da manja kompanija traži čovjeka s iskustvom koji može raditi samostalno ili s manjom grupom ljudi, dok veći sustav ima golemu prednost koja leži u tome da može kroz sustav mentorstva relativno brzo razviti ljude bez iskustva. Zanimljivijim se za potrebe analize hrvatskog tržišta rada stoga čini podatak o postotku zaposlenosti koji je među najnižima u Europi i iznosi 55,6 posto. To znači da je od sto osoba koje su teoretski radno sposobne (u dobi od 15 do 64 godine) samo 56 aktivno na tržištu rada. Taj podatak jasno govori da Hrvatska ima prostora za poboljšanje upravljanja svojim ljudskim potencijalima. Brojke, međutim, ne govore mnogo o ostalim problemima s kojima se potencijalni poslodavac susreće. U Hrvatskoj vlada određena razina nefleksibilnosti pri traženju posla bez obzira koliko to zvučalo kontradiktorno u odnosu na činjenicu da dio radnika radi na crno ili su prijavljeni s lažnim podacima. Statistike govore da potencijalni radnici ustraju godinama na traženju posla u struci bez obzira na to što su svjesni da za njihovo zanimanje nema potražnje.

Također malo je ljudi spremno promijeniti mjesto boravka zbog dobivanja posla, što se ne može uvijek objasniti isključivo dodatnim troškovima selidbe i stanovanja. Paradoksalno, prema već navedenim istraživanjima na selidbu su spremniji oni koji su već zaposleni od nezaposlenih. Osim toga ograničen broj ljudi razmišlja ozbiljno o prekvalifikaciji ili stjecanju dodatnih znanja na vlastitu inicijativu, možda i zbog percepcije da se do dobrog posla dolazi “neformalnim” načinima. Postavlja se i pitanje kakva znanja imaju potencijalni zaposlenici ako i odgovaraju traženim kriterijima i profilu. Iskustvo farmaceutske industrije u kojoj radim, no i drugih kompanija, uključujući i one iz potpuno drukčijih područja, sugerira da vrlo često ljudi koji su tek izašli iz sustava školstva nemaju adekvatna praktična znanja.

Rad sa stipendistima
Mnoge kompanije među kojima je i Pliva taj problem pokušavaju prebroditi razvojem programa stipendiranja studenata zanimljivih profila. Prema našem iskustvu, rad sa stipendistima jedan je od najefikasnijih načina regrutiranja, koristan i za kompaniju i za studente. Stipendist u kompaniji obavlja praksu, piše diplomski rad, te se na taj način upoznaje s procesima i metodama, ali i s ljudima i načinom na koji funkcionira sustav. S druge strane mi prepoznajemo što pojedinog budućeg zaposlenika zanima, koji mu poslovi iz široke palete koju možemo ponuditi “leže” i kako se snalazi u komunikaciji s budućim kolegama. Osim stipendiranja, potencijalni izvor regrutiranja mladih kadrova su i krovni ugovori koje kompanije, pa i Pliva, sklapaju s fakultetima i drugim institucijama, a koji obuhvaćaju različite načine suradnje kroz znanstvene projekte i edukaciju. Jasno je da tehničko znanje nije sve. Od novih zaposlenika očekujemo i druge osobine i kompetencije kao što su sposobnost rješavanja problema, strateško razmišljanje i sposobnost brze prilagodbe. Na mnogim radnim mjestima u farmaceutskoj industriji dobro bi došle i osnove metodologije znanstvenog rada. Na kraju, što se u Hrvatskoj traži kada se posao nudi? Prema statistici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, glavne su kategorije deficitarnih zanimanja za ožujak u području građevine i arhitekture, zdravstva i osobnih usluga, a za 65 posto poslova traži se srednja ili visoka stručna sprema. U čak 60 posto oglasa poslodavci očekuju aktivno ili pasivno poznavanje stranih jezika, poglavito engleskoga, a u 71 posto traži se poznavanje znanja na računalu. Ti se podaci potpuno podudaraju s Plivinim iskustvom, gdje se u međunarodnom okruženju za sve veći broj radnih mjesta poznavanje engleskoga jezika nameće kao nužnost.

Margita Tomas, direktorica kadrovskih poslova Plive Hrvatska

I Europska unija ima problema s radnicima

Hrvatskoj na utjehu, i u Europskoj uniji općenito postoji problem kvalitete radne snage. Europska je komisija upozorila na činjenicu da je 40 posto stanovnika Europe digitalno nepismeno, što usporava implementaciju mnogih projekata. Nezaposlenost, koja je i Europi društveni problem, pada, no potrebe za kvalificiranom radnom snagom rastu. Na to upućuje i podatak da usprkos općem padu nezaposlenosti postotak nepopunjenosti radnih mjesta s posebnim kvalifikacijama zapravo raste te se za 2008. godinu procjenjuje na čak 13,9 posto, što je zabrinjavajući trend u odnosu na 2005. godinu kada je iznosio 7,1 posto. Približavanje Hrvatske Europskoj uniji zacijelo će utjecati na karakteristike zapošljavanja, osobito u odnosu na slobodno kretanje radnika. Mnogi se poslodavci pribojavaju poremećaja koje bi na tržištu rada mogla izazvati migracija radnika u razvijenije zemlje Unije, no iskustvo pokazuje da se u razdoblju implementacije ipak primjenjuju razna ograničenja. Tako će Hrvati postati integralan dio europskog tržišta rada tek sredinom idućeg desetljeća, no nesumnjivo je da je pred svima kojima je upravljanje ljudskim resursima posao još dosta rada i izazova.

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Financije i ulaganja

Ćosić: Gledamo koju nijansu ‘zelene’ boje ima projekt, a digitalizacija je veliki plus