EN DE

Simulacije u poslovnim školama

Autor: Stjepan Škramić
11. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Poznata poslovne škole uvode računalne simulacije u svoje MBA programe

Jedan od standardnih alata u poslovnim školama, proučavanje konkretnih primjera iz prakse ili case studies, biva malo pomalo zamijenjen računalnim simulacijama. Riječ je o online simulacijama u kojima studenti nadgledaju rad virtualne tvotnice, rade kao virtualni direktori ili održavaju sastanke s drugim menadžerima. Profesori mogu nadgledati svaki potez i na temelju toga stvarati sliku o napredovanju studenta te ga na temelju toga ocjenjivati. Kompanije koje razvijaju takve poslovne simulacije, koje su ispočetka nazivane računalnim igrama, no simulacija je mnogo prikladniji pojam, kažu da one donose mnoge prednosti u odnosu na “papirnatu” analizu slučajeva iz prakse. “Možete čitati i čitati, no dok ne počnete raditi nećete naučiti posao”, kaže Samuel Wood, jedan od kreatora Littlefield Technologiesa, online simulacije tvornice, razvijene na Stanfordskoj poslovnoj školi. Wood je napustio Stanford da bi vodio Responsive Learning Technologies, tvrtku na čijoj simulaciji uče studenti u više od polovice akreditiranih poslovnih škola. “Online simulacije bliže su stvarnosti nego predavanja i suhoparna teorija: one tjeraju studente da svoja znanja iz knjiga pretvore u praksu, stvarne odluke i poteze”, objašnjava Sunil Kumar, sukreator simulacije i profesor na Stanfordu. Neke od simulacija mogu se proći u dan ili dva i zamjenuju klasično predavanje. Druge mogu potrajati cijeli jedan semestar i odrađuju se kao domaća zadaća, dakle u samoj školi oslobađa se vrijeme za dodatna predavanja ili druge aktivnosti. Potezi u simulacijama komentiraju se u razredu, kritiziraju i hvale, a studenti dobivaju dodatnu motivaciju za međusobno natjecanje. Novi pristup, naravno, ima i svoje kritičare. Oni najviše zamjeraju nedostatak interakcije i “zatvaranje u virtualni svijet”, a razvoj simulacija je skuplji i dugotrajniji nego priprema klasičnih case studiesa. Ili kako bi rekao Eric Abrahamson, profesor na Columbia Business School: “Bit će tu puno smeća”. A jedina obrana protiv toga je stvaranje računalnih simulacija u bliskoj suradnji s profesorima poslovnih škola čije iskustvo se ne smije zanemariti samo zbog uvođenja nove tehnologije.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Jedan od standardnih alata u poslovnim školama, proučavanje konkretnih primjera iz prakse ili case studies, biva malo pomalo zamijenjen računalnim simulacijama. Riječ je o online simulacijama u kojima studenti nadgledaju rad virtualne tvotnice, rade kao virtualni direktori ili održavaju sastanke s drugim menadžerima. Profesori mogu nadgledati svaki potez i na temelju toga stvarati sliku o napredovanju studenta te ga na temelju toga ocjenjivati. Kompanije koje razvijaju takve poslovne simulacije, koje su ispočetka nazivane računalnim igrama, no simulacija je mnogo prikladniji pojam, kažu da one donose mnoge prednosti u odnosu na “papirnatu” analizu slučajeva iz prakse. “Možete čitati i čitati, no dok ne počnete raditi nećete naučiti posao”, kaže Samuel Wood, jedan od kreatora Littlefield Technologiesa, online simulacije tvornice, razvijene na Stanfordskoj poslovnoj školi. Wood je napustio Stanford da bi vodio Responsive Learning Technologies, tvrtku na čijoj simulaciji uče studenti u više od polovice akreditiranih poslovnih škola. “Online simulacije bliže su stvarnosti nego predavanja i suhoparna teorija: one tjeraju studente da svoja znanja iz knjiga pretvore u praksu, stvarne odluke i poteze”, objašnjava Sunil Kumar, sukreator simulacije i profesor na Stanfordu. Neke od simulacija mogu se proći u dan ili dva i zamjenuju klasično predavanje. Druge mogu potrajati cijeli jedan semestar i odrađuju se kao domaća zadaća, dakle u samoj školi oslobađa se vrijeme za dodatna predavanja ili druge aktivnosti. Potezi u simulacijama komentiraju se u razredu, kritiziraju i hvale, a studenti dobivaju dodatnu motivaciju za međusobno natjecanje. Novi pristup, naravno, ima i svoje kritičare. Oni najviše zamjeraju nedostatak interakcije i “zatvaranje u virtualni svijet”, a razvoj simulacija je skuplji i dugotrajniji nego priprema klasičnih case studiesa. Ili kako bi rekao Eric Abrahamson, profesor na Columbia Business School: “Bit će tu puno smeća”. A jedina obrana protiv toga je stvaranje računalnih simulacija u bliskoj suradnji s profesorima poslovnih škola čije iskustvo se ne smije zanemariti samo zbog uvođenja nove tehnologije.

Autor: Stjepan Škramić
11. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close