Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Poduzetnike muči višak zaposlenih ili manjak obrazovanih kadrova

Autor: Sandra Livajić
02. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Osnovni problem je obrazovni sustav neprilagođen potrebama tržišta, smatra S. Bralić, vlasnik Adriacinka

Hrvatskoj nedostaje kvalitetnog i stručnog upravljačkog kadra, a osnovni problem je obrazovni sustav neprilagođen potrebama današnjeg tržišta rada, smatra Silvano Bralić, većinski dioničar tvrtke Adriacink, jednog od najvažnijih splitskih izvoznika.Bralić je čelnik Liste Velog mista, liste poduzetnika koja s četiri vijećnika koalira u gradskoj splitskoj vlasti.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Preodgajanje u tvrtki
Bralić optužuje hrvatski obrazovni sustav jer studentima ne pruža nikakvo praktično znanje, pa se događa da studenti dođu s fakulteta s diplomom u ruci bez ijednog dana praktične obuke. “Tada slijedi još šest mjeseci do godinu dana obuke i ‘preodgajanja’ u tvrtki kako bi bili osposobljeni za rad. Nakon ‘regrutiranja’ slijedi educiranje, a tek desetak posto zadovolji, odnosno pokaže izvjesni napredak. Usporedbe radi, prošlo ljeto smo u Adriacinku imali nizozemskog studenta koji je kod nas pisao diplomski rad vezan uz ležaljke na brodovima. Za potrebe svog diplomskog rada obišao je sve marine od Istre do Dubrovnika. Nije se mogao načuditi kako uopće funkcioniramo s menadžmentom koji isključi mozak u tri popodne kako se bliži kraj radnog vremena”, kaže Bralić. Menadžere za svoju tvrtku uglavnom regrutira s fakulteta nakon čega slijedi edukacija unutar kompanije kako bi se osposobili za rad. Osim nekvalitetnog stručnog kadra Bralić ističe i problem velikog broja radnika koji su zaštićeni Zakonom o radu i na taj način onemogućuju otvaranje prostora za nova radna mjesta. Zbog toga nastaje paradoksalna situacija da tvrtka ima viška radnika, a zapravo nema tko raditi. “Riječ je o radnicima koji su uglavnom stalno na bolovanjima i nema puno koristi od njih, a zakon ih štiti i time onemogućava zapošljavanje novih radnika. Rješavanje ovog problema je dugotrajan proces koji smo u Adriacinku rješavali punih deset godina”, ističe vlasnik Adriacinka. Nedostatak kvalitetnog kadra problem je s kojim se susreću poduzetnici u čitavoj Hrvatskoj, no posebice je izražen u Splitu, kao i u drugim sredinama izvan glavnog grada. “Činjenica je da Zagreb privlači uspješnije i ambicioznije studente, koji nakon završetka fakulteta uglavnom ostaju u Zagrebu. Splitu kronično nedostaje obrazovanih i stručnih mladih ljudi”, naglašava Bralić. Adriacink posjeduje ISO standard koji tvrtki nalaže godišnji plan stimuliranja svojih zaposlenika stručnim usavršavanjem raznim stručnim skupovima i seminarima. U kompaniji je zaposleno 150 radnika, od koji 83 posto radi izravno u proizvodnji. Danas je Adriacink dioničko društvo u stopostotnom privatnom vlasništvu tridesetak malih dioničara i obitelji Bralić kao većinskog dioničara. Godišnji promet tvrtke iznosi oko osam milijuna eura, a izvoz premašuje 12 milijuna kuna. Sve je počelo 1983. godine kad je obitelj Silvana Bralića pokrenila obrt za proizvodnju metalne opreme. Osam godina poslije Bralići osnivaju TEM, obrt za termoelektromehaniku. “Adriacink je bio logičan nastavak. Otkupljivali smo dionice poduzeća za cinčanje i lijevanje, bivšeg Dalmastroja, koji je poslovao sa samo deset posto kapaciteta. Prepoznao sam potencijal tvrtke i stekao kontrolni paket”, prisjeća se Bralić.

Hrvatskoj nedostaje kvalitetnog i stručnog upravljačkog kadra, a osnovni problem je obrazovni sustav neprilagođen potrebama današnjeg tržišta rada, smatra Silvano Bralić, većinski dioničar tvrtke Adriacink, jednog od najvažnijih splitskih izvoznika.Bralić je čelnik Liste Velog mista, liste poduzetnika koja s četiri vijećnika koalira u gradskoj splitskoj vlasti.

Preodgajanje u tvrtki
Bralić optužuje hrvatski obrazovni sustav jer studentima ne pruža nikakvo praktično znanje, pa se događa da studenti dođu s fakulteta s diplomom u ruci bez ijednog dana praktične obuke. “Tada slijedi još šest mjeseci do godinu dana obuke i ‘preodgajanja’ u tvrtki kako bi bili osposobljeni za rad. Nakon ‘regrutiranja’ slijedi educiranje, a tek desetak posto zadovolji, odnosno pokaže izvjesni napredak. Usporedbe radi, prošlo ljeto smo u Adriacinku imali nizozemskog studenta koji je kod nas pisao diplomski rad vezan uz ležaljke na brodovima. Za potrebe svog diplomskog rada obišao je sve marine od Istre do Dubrovnika. Nije se mogao načuditi kako uopće funkcioniramo s menadžmentom koji isključi mozak u tri popodne kako se bliži kraj radnog vremena”, kaže Bralić. Menadžere za svoju tvrtku uglavnom regrutira s fakulteta nakon čega slijedi edukacija unutar kompanije kako bi se osposobili za rad. Osim nekvalitetnog stručnog kadra Bralić ističe i problem velikog broja radnika koji su zaštićeni Zakonom o radu i na taj način onemogućuju otvaranje prostora za nova radna mjesta. Zbog toga nastaje paradoksalna situacija da tvrtka ima viška radnika, a zapravo nema tko raditi. “Riječ je o radnicima koji su uglavnom stalno na bolovanjima i nema puno koristi od njih, a zakon ih štiti i time onemogućava zapošljavanje novih radnika. Rješavanje ovog problema je dugotrajan proces koji smo u Adriacinku rješavali punih deset godina”, ističe vlasnik Adriacinka. Nedostatak kvalitetnog kadra problem je s kojim se susreću poduzetnici u čitavoj Hrvatskoj, no posebice je izražen u Splitu, kao i u drugim sredinama izvan glavnog grada. “Činjenica je da Zagreb privlači uspješnije i ambicioznije studente, koji nakon završetka fakulteta uglavnom ostaju u Zagrebu. Splitu kronično nedostaje obrazovanih i stručnih mladih ljudi”, naglašava Bralić. Adriacink posjeduje ISO standard koji tvrtki nalaže godišnji plan stimuliranja svojih zaposlenika stručnim usavršavanjem raznim stručnim skupovima i seminarima. U kompaniji je zaposleno 150 radnika, od koji 83 posto radi izravno u proizvodnji. Danas je Adriacink dioničko društvo u stopostotnom privatnom vlasništvu tridesetak malih dioničara i obitelji Bralić kao većinskog dioničara. Godišnji promet tvrtke iznosi oko osam milijuna eura, a izvoz premašuje 12 milijuna kuna. Sve je počelo 1983. godine kad je obitelj Silvana Bralića pokrenila obrt za proizvodnju metalne opreme. Osam godina poslije Bralići osnivaju TEM, obrt za termoelektromehaniku. “Adriacink je bio logičan nastavak. Otkupljivali smo dionice poduzeća za cinčanje i lijevanje, bivšeg Dalmastroja, koji je poslovao sa samo deset posto kapaciteta. Prepoznao sam potencijal tvrtke i stekao kontrolni paket”, prisjeća se Bralić.

Novi brend
Otkupljujući dionice poduzeća za pocinčavanje i lijevanje stekao je kontrolni paket i preimenovao poduzeće u Adriacink. Stvorio je novi brend, kompletan proizvodni program za pocinčavanje, a tvrtku preimenovao u Adriacink. Godine 1997. Adriacink je kupio dio brodogradilišta koje je bilo u stečaju te tako proširio kapacitete. Više od 35 posto ukupne godišnje proizvodnje tvrtka distribuira na inozemna tržišta, i to za poslovne partnere u Francuskoj, Austriji i Njemačkoj. Dugoročnu poslovnu suradnju Adriacink ostvaruje s njemačkom tvrtkom Rehau, renomiranim svjetskim proizvođačem PVC profila u proizvodnji čelične pocinčane ambalaže za PVC profile. Od 1997. godine u sklopu Adriacinka djeluje tvrtka Adria Prozori d.o.o., lider na tržištu PVC stolarije u Dalmaciji, koja zapošljava 20 radnika. Bralić je vlasnik Tvornice istegnutih metala, TIM-Topusko, koja posluje od 1961. godine kao pogon u sklopu Željezare Sisak. Privatizirana je 1995. godine te sada zapošljava oko 140 radnika.

Autor: Sandra Livajić
02. travanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close