Tonči Klarić odnedavno novi je kreativni direktor digitalne agencije Proximity Zagreb. Karijeru je gradio u vodećim hrvatskim i regionalnim agencijama kao što su Bruketa&Žinić, Digitel& i Renderspace (Pristop), a za svoj rad osvojio je brojna domaća i međunarodna strukovna priznanja među kojima su Effie, D&AD, Epica, Art Director’s Club, PIAF, Ads of the World, Web Fest Belgrade, Mixx, itd. U razgovoru za Poslovni.hr Tonči Klarić otkriva više o svom novom radnom mjestu i profesionalnoj karijeri.

Kako izgleda tipičan radni dan jednog kreativnog direktora?

Mislim da radni dan kreativnog direktora može biti sve samo ne tipičan. Dinamika ovog posla tjera vaše misli na sto strana s brojnim izazovima koji se rapidno mijenjaju iz dana u dan dok istovremeno rukovodite idejama, ljudima, a i brandovima koji se u komunikaciji sve više personificiraju. Jednog dana ste u uredu i nadzirete art za nadolazeću kampanju, a drugi dan se vozite po planinama i selima tražeći specifični oldtimer automobil koji vam treba za snimanje. U životu kreativaca koji uživaju stvarati ne postoji apsolutni pojam radnog vremena jer ne postoji OFF dugme za vaš mozak. Zanimljiva priroda ovog posla je da su trenuci kad najviše radite na idejama upravo oni u kojima naizgled ne radite ništa.

Kako se dosad razvijala Vaša profesionalna karijera?

Ako bih odgovor na to pitanje mogao sažeti u jednu riječ ona bi bila – svestrano. Krenuo sam kao junior copywriter u maloj zagrebačkoj agenciji Designsystem, a zatim sam ubrzo dobio poziv da se priključim kreativnom timu iz Luminusa. Osim advertisinga, Luminus je bio prilika za širenje znanja i rad na vrhunskim animacijama, trademarku ove kuće koji im je priskrbio brojne Emmy nagrade. Nastojao sam upiti čim više tijekom svog vremena provedenog tamo te sam ta znanja kasnije primijenio u punokrvnim advertising agencijama kao što su Bruketa&ŽinićOM i Digitel& na pozicijama senior copywritera i kreativnog direktora. Veliki zaokret u mojoj karijeri bio je odlazak u Renderspace, digitalnu agenciju grupacije Pristop u Ljubljani. Priznajem da sam pomalo geek te moja tranzicija iz tradicionalne u digitalnu agenciju predstavlja svojevrsni prirodni proces. No, uvjeren sam da dobri kreativci ne razmišljaju tradicionalno niti digitalno. Velike ideje su – integrirane.

Što je bilo presudno u odluci o dolasku u Proximity?

Izazov. Svoju karijeru gradio sam u indie agencijama od kojih svaka ima svoje specifične procese i uvriježeni know-how. Proximity Zagreb je član velike svjetske mreže gdje mogu razmjenjivati iskustva s kolegama iz cijelog svijeta, a impresivna lista globalnih blue-chip klijenata dodatna je motivacija za izvrsnost.

Kakvo je Vaše mišljenje o trenutačnom stanju kreativne industrije u Hrvatskoj? Kakvi smo u usporedbi sa svjetskim trendovima?

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Mislim da po pitanju medija i tehnologije, kao kanalima za kreativnu komunikaciju s tržištem, ne zaostajemo previše za svijetom. Ako malo razmislite, naši potrošači imaju pristup istim tabletima i pametnim telefonima kao i netko u SAD-u ili Švedskoj, naši developeri ili animatori rade s istim alatima kao i većina razvijenog svijeta, a našim kreativcima, kao ni klijentima, ne nedostaje izvora inspiracije i edukacije jer sve što želimo i trebamo znati je – online. No, uvjeren sam da imamo puno prostora za napredak što se tiče samih ideja. Smatram da kao industrija koja preko brendova u tolikoj mjeri sudjeluje u ljudskim životima imamo odgovornost da budemo relevantni za ljude u čijim životima nastojimo sudjelovati. Trebaju nam velike ideje koje žive u onom malom prostoru gdje se susreću autentični brand promise i consumer insight.

Što biste savjetovali svakome tko želi slijediti Vaš profesionalni put?

Budite autentični. Budite relevantni. Budite zanimljivi i zabavni. Naučite slušati i saznajte što ljudi žele jer najveći kreativci među nama poznaju ljude mnogo bolje nego što poznaju brandove. Volite svoj posao i nikad ga nećete "samo raditi". I najvažnije – ne bojite se neuspjeha.