Waste menadžment, odnosno upravljanje otpadom, najveći je pojedinačni problem zaštite okoliša u Hrvatskoj, upozorila je Europska komisija u travnju 2004. godine u povodu prijave za prijam u članstvo Europske unije.Riječ je o prijevozu, reciklaži i zbrinjavanju otpada te nadzoru nad tim operacijama i o brizi o odlagalištima u čemu Hrvatska debelo zaostaje za razvijenim europskim državama. “Nakon screeninga procjenjujemo da ćemo trebati između 10 i 11 milijardi eura kako bismo u potpunosti postigli standarde EU”, izjavio je nedavno Vinko Mladineo, predsjednik Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Potpora projektima
Kao cilj osnivanja fonda 2004. godine postavljeno je da se sa svojim sredstvima, mimo državnoga proračuna, osiguraju stalni i stabilni izvori financiranja kao potpora projektima zaštite okoliša, energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije u čemu je uloga zbrinjavanja otpada od neprocjenjivog značaja. “Količina otpada raste, a infrastruktura koja bi taj otpad trebala zbrinuti nije dostatna. Sustav upravljanja otpadom ne funkcionira u potpunosti, među ostalim i stoga što se propisi kojima se utvrđuje gospodarenje otpadom ne provode u cijelosti. Kriza nedostatnog waste menadžmenta će, ako se brzo ne učine promjene, poprimiti velike razmjere”, kaže se u Nacionalnoj strategiji zaštite okoliša. O isplativosti waste menadžmenta kao biznisa slikovito govori podatak da su ukupni prihodi od djelatnosti povezanih sa zaštitom okoliša u 2005. iznosili 1,1 milijardu kuna. Od toga na gospodarenje i upravljanje otpadom odlazi 46,12 posto, odnosno 527 milijuna kuna. Velik dio tog novca slio se u džepove 274 poduzeća koliko ih je ovlašteno za poslove gospodarenja i upravljanja komunalnim i neopasnim tehnološkim otpadom. Stoga ne čudi da je posljednjih godina interes privatnog sektora u Hrvatskoj za gospodarenje otpadom u znatnom porastu. Po podacima Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u Hrvatskoj se godišnje “proizvede” u prosjeku 4,1 milijun tona komunalnog i neopasnog tehnološkog otpada. Opasnog otpada se pak “proizvede” od 200 do 300 tisuća tona godišnje. “U posljednjih pet do šest godina interes privatnog sektora za gospodarenje otpadom je u znatnom porastu. Razlog su propisi u gospodarenju otpadom u zemlji koji omogućavaju domaćim tvrtkama racionalno i učinkovito poslovanje i bavljenje djelatnošću gospodarenja otpadom, ali i utjecaj europskih tvrtki i prijenos njihova znanja i kapitala u Hrvatsku”, kaže Mirjana Papafava, načelnica odjela za EU integracije i međunarodne projekte u MZOPU. Od 274 tvrtke ovlaštene za upravljanje neopasnim i tehničkim otpadom njih 198 se bavi skupljanjem i prijevozom komunalnog otpada na odlaganje. Za djelatnost skupljanja opasnog otpada ovlašteno je 62 tvrtke, 49 ih ima rješenje i za skladištenje opasnog otpada, a 37 je ovlašteno za obradu pojedinih vrsta opasnog otpada. “Problemi u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj su posebno izraženi, a donedavno sporo rješavanje problematike svih vrsta otpada dovelo je do kritične situacije u najvećem broju jedinica lokalne samouprave. Stoga je rješavanje problema gospodarenja otpadom, posebno komunalnim i opasnim, apsolutni prioritet, navodi Mladineo.

Nekontrolirano odlaganje
Na gotovo sva odlagališta odlagao se otpad svih kategorija, pa i opasni. Uloga waste menadžmenta u zbrinjavanju opasnog otpada osobito je važna zbog problema neosiguranih mjera zbrinjavanja što ima za posljedicu povećano skladištenje kod proizvođača, povećan izvoz te nekontrolirano odlaganje, ugrožavajući i okoliš i zdravlje ljudi. U Hrvatskoj nema nijednog odlagališta za opasni otpad. Postoji mogućnost da se dovrše postrojenja za termičku obradu opasnog otpada, ako se za to ispune svi zakonski preduvjeti. Dio proizvodnih kapaciteta s mogućnošću termičke obrade otpada ne koristi se dovoljno, a jedino postrojenje za termičku obradu opasnog otpada (PUTO-Zagreb) zatvoreno je od ljeta 2002. Zbog svih tih problema Fond za zaštitu okoliša potaknuo je osnivanje lokalnih centara za waste menadžment, odnosno gospodarenje otpadom. Tako je nedavno u Zadru osnovan regionalni centar za gospodarenje otpadom. Slični projekti napravljeni su u Istri, Slavoniji i Dalmaciji.