Bruno Bahunek je od sredine siječnja novi direktor klijenata u agenciji Madison Consulting. U Madison je došao s pozicije direktora marketinga Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, gdje je, među ostalim, bio zadužen za razvoj i implementaciju komunikacijskih i marketinških strategija.

Bahunek je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a studirao je i na Visokoj školi za primjenjenu umjetnost u Beču. Dodatnu edukaciju stjecao je tijekom godina na brojnim domaćim i međunarodnim institucijama, među ostalim i Henley Management College, UK  (u okviru MBA programa). Sudjelovao je u nizu stručnih seminara s temom Marketinga i PR-a u organizaciji Heritage365 i MuseumsEtc u Londonu te International Arts Management Association u Genovi, Londonu i Beču. Također, producirao je, režirao i snimio brojne filmove i video radove. U ulozi producenta organizirao je brojne velike komercijalne i umjetničke projekte i evente, među kojima se ističe godišnji natječaj za suvremenu umjetnost i izložbu THTnagrada@msu.hr, kojoj je i idejni začetnik.

S Brunom Bahunekom smo popričali o njegovoj karijeri i novoj poziciji.

Kako izgleda Vaš prosječan radni dan u Madisonu?

Rad u tvrtki za strateško savjetovanje i implementaciju odnosa s javnošću, kao što je Madison Consulting, nužno znači rad u jednom dinamičnom okruženju prepunom informacija, projekata, sastanaka i kontakata, ukratko pravi „multi-tasking“. Budući da sam se nedavno priključio timu Madisona u funkciji direktora klijenata, ključno mi je upoznavanje sa svim klijentima i specifičnostima projekata na kojima radimo. Aktivno se uključujem u kreiranje, implementaciju i evaluaciju komunikacijskih strategija i planova te u pripremu i provođenje medijskih treninga i ostalih aktivnosti.

Kako je tekla Vaša dosadašnja karijera?

Snimanjem, režijom i produkcijom filmova, glazbenih i komercijalnih spotova počeo sam se baviti još za vrijeme studija i nastavio sam to raditi kroz čitavu dosadašnju karijeru. Ubrzo sam ostvario uvjete za status slobodnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Producirajući komercijalne TV spotove za Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, počeo sam blisko surađivati njihovim odjelom Marketinga pod vodstvom gđe. Jasne Jakovljević. Nakon njezinog promaknuća u poslovnu ravnateljicu HNK, pozvan sam, povodom mnogih kvalitetno zajednički provedenih akcija, projekata i evenata, na preuzimanje upravljanja odjelom Marketinga. Nakon tri iznimno poučne godine rada u tako velikom sustavu, 2006. godine prešao sam u Muzej suvremene umjetnosti na mjesto direktora Marketinga. To je bilo vrlo uzbudljivo vrijeme kada je počeo intenzivan rad na komunikaciji s javnošću vezano uz preseljenje Muzeja u novu zgradu. Kao član Uprave MSU-a, blisko sam surađivao s ravnateljicom Snježanom Pintarić, u planiranju i provedbi gotovo svih programa Muzeja.

Koje projekte iz dosadašnje karijere biste istaknuli kao najdraže?

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

softverska platforma

70 % organizacija imalo je sigurnosni incident zbog ispisa – što rade pogrešno

Iz filmskog dijela karijere, svakako bih istakao suradnju sa zagrebačkom filmskom autoricom Nicole Hewitt, s kojom sam iznimno ugodno i uspješno surađivao na šest višestruko nagrađivanih filmova. Zatim, izložbeni, filmski i publikacijski projekt „Project Zagreb“  u suradnji s Ivanom Rupnikom i Eve Blau sa Sveučilišta Harvard. Od mnogobrojnih uspješno provedenih projekata u MSU, izdvojio bih svoj najdraži projekt, godišnji natječaj i izložbu T-HTnagrada@msu.hr.

Radi se o najkvalitetnijem primjeru društveno odgovornog poslovanja u hrvatskoj kulturi. T-hrvatski telekom je MSU-u omogućio akviziciju umjetničkih radova na način i u obujmu dotad neviđenom u Hrvatskoj. Projekt traje već šest godina, a sastoji se od otvorenog i pozivnog natječaja za otkup radova suvremene umjetnosti i izložbe odabranih radova. Cijeli je projekt svake godine promoviran velikim medijskim kampanjama, kakve su inače potpuno neostvarive promocijskim budžetima kulturnih institucija. Koncipirajući oblik natječaja fokusirao sam se na nekoliko ključnih ciljeva; promocija umjetnika  iz atkualne suvremeno-umjetničkoj produkcije hrvatskoj javnosti ali i istaknutim inozemnim kustosima i direktorima relevantnih institucija. Također, cilj natječaja je preskočiti, odnosno, smanjiti jaz između institucija i neafirmiranih umjetnika. T-Htnagrada@msu.hr omogućila je mnogim mladim ili javnosti nepoznatim umjetnicima prezentaciju njihovih radova i konkuriranje za otkupne nagrade rame uz rame s najpoznatijim umjetnicima, ponekad i doajenima hrvatske umjetničke scene. Tako je primjerice Ana Horvat, mlada hrvatska umjetnica, svega tjedan dana nakon žiriranja prijavljenih radova na natječaj T-HTnagrada@msu.hr, dobila priliku izlagati svoj rad u PS1  – centru za suvremenu umjetnost MOMA-e u  New Yorku, što bi bez natječaja bilo zamislivo samo u području znanstvene fantastike. Događaj poput ovoga, činjenica da je putem natječaja do sada otkupljeno oko dvadeset važnih radova za Muzejske zbirke, organizirano šest izložbi sa preko 170 umjetnika, mnogobrojnost i raznolikost umjetničkih radova koji su ugledali svjetlo dana kroz ovaj projekt, razlozi su što mi je ovaj moj projekt posebno prirastao srcu.

U karijeri ste radili kako na komercijalnim, tako i na umjetničkim projektima. Postoje li neke ključne razlike u radu između te dvije sfere?

U umjetničkim i komercijalnim projektima sam najčešće radio u potpuno oprečnim ulogama, ali ako iz uloge producenta uspoređujem umjetničke i komercijalne projekte, mogu reći da je konstrukcija uspješne provedbe jednih i drugih vrlo slična. Kao i da za umjetnički projekt nije nužno diskvalifikatoran moment njegov komercijalni potencijal. Komercijalni projekti imaju svoju jasnu strukturu uvjetovanu očitim čimbenicima. U toj konstrukciji također je jasno što je početak, a što kraj, dok kod umjetničkog rada, njegova nezavršenost i njegov potencijal za nadogradnju, te re-interpretaciju ga uvelike čini onime što jest.

Što je najviše presudilo u odluci o prelasku u Madison?

Odluka o prelasku u Madison je odluka o fokusiranju na strateško promišljanje projekata. Sagledavajući dosadašnju karijeru, spoznao sam kako sam najzadovoljniji pokretanjem idejnih „green field“ projekata. Dakle, kreiranje projekata od samog početka i to svaki put uz drugačije uvjetovanosti – to je uvijek izazov. Madison je okruženje u kojem je već provedeno mnogo takvih projekata s mnogo originalnih ideja, te sam stoga odlučio svoju karijeru nastaviti baš ovdje.