Hrvatska je mala zemlja čiji eventualni sustav migracija ne može negativno utjecati na tržište rada Europske unije. Ta je konstatacija, navodno, neslužbeni stav Europske komisije o kojemu se ‘šuška’ u domaćim upućenim kuloarima. Kako će se o tome izjasniti svaka pojedina članica Unije, na što imaju pravo, nepoznato je. Hrvatskoj za utjehu ostaje mogućnost reciprociteta, odnosno uzvraćanja istovjetnog modela ponašanja za koji se odluči neka od 27 zemalja.

Potraga za poslom
Podaci Svjetske banke govore da se Hrvatska svrstala na prvo mjesto među europskim državama po broju odlazaka visokoobrazovanih mladih kadrova preko državne granice u potrazi za poslom. Stopa migracija u tom segmentu iznosi visokih 29,4 posto, dok izvan Poljske ili Mađarske živi oko 12 posto osoba s VSS-om. Veliki odljev ljudskog kapitala može biti poguban za razvoj pojedine zemlje. Smatra se da odlazak 5-10 posto obrazovane populacije ne alarmira na uzbunu, a sve preko tog obujma izravno šteti. Hrvatska je, ilustriraju također podaci Svjetske banke, prekoračila tu kobnu granicu. Prema izvješćima te bankarske institucije, izvan granica Lijepe Naše živi 726.031 Hrvat, što je oko 16 posto od ukupne populacije. Nakon što se dogodi brisanje granica na razini Unije i dopusti nesmetan protok radnika, Hrvatska bi se mogla suočiti s još poraznijim postotkom odlazaka. To bi moglo dodatno otežati situaciju evidentnu već nekoliko godina, a to je konkretan nedostatak radne snage, posebno određenih profila. Problem bi u bliskoj budućnost mogao biti sve izraženiji. Internetski portal MojPosao tijekom 2007. objavio je više od 35.000 oglasa, procjenjuje se da je oko 28.000 osoba iz 50.000 objavljenih životopisa pronašlo zaposlenje. Najveća ponuda i potražnja, ne samo u 2007. nego i kroz prethodne dvije godine, bila je u kategorijama: trgovina, prodaja i marketing te ekonomija, dok su najdeficitarnije kategorije bile građevina i arhitektura. Kao posebno deficitarna zanimanja u 2007. uz spomenutu građevinu i arhitekturu nametnule su se i trgovina, prodaja i marketing te zdravstvo i briga o ljepoti. Na suprotnoj strani, u skupini tržištu nezanimljivih i suficitarnih poslova, svrstali su se: pravo, obrazovanje i briga o djeci te dizajn i umjetnost. Hrvatska među brojnim obvezama koje ima prema EU mora prilagoditi svoje zakonodavstvo i također otvoriti vlastito tržište rada bez uvjetovanja poslovnih i radnih viza, kako za potencijalne radnike iz svih članica Unije, tako i njihove obitelji. Procjenjuje se da bi mogla postati interesantna destinacija za brojnije skupine stanovništva iz bivših tranzicijskih zemalja. Dio analitičara posebno izdvaja Rumunjsku i Bugarsku, čiji su državljani kroz posljednjih nekoliko godina već stigli u Hrvatsku birajući je za svoje boravište. Mnogi tu (ne)legalno žive i rade, za sada najčešće u tvrtkama koje se bave graditeljstvom. Nije neostvarivo da uskoro iz tih zemalja prema Hrvatskoj masovnije krene i visokostručno osoblje.

Ovo se odnosi na udjel i kvalitetu visokoobrazovane radne snage, ali i na kompetenciju radnika u masovnom dijelu tržišta. Naravno, i na onaj dio koji često zanemarujemo: nekonkurentnost velikog dijela hrvatskih menadžera. Taj je segment naročito bitan jer utječe na cijele organizacije. Ipak, u nekim segmentima država može direktno utjecati na tržište rada. Primarno se to odnosi na snažan poticaj edukaciji na svim razinama. Od ugroženih skupina, koristeći HZZ kao alat, preko poticanja strukovne edukacije do visokog školstva. ‘Proizvod’ visokog školstva – diplomanti – danas je u velikoj mjeri neusklađen s potrebama gospodarstva. To se dogodilo jer je država pustila iz ruku središnje planiranje upisnih kvota, a tržišni mehanizmi nisu zaživjeli na relaciji student – fakultet – država -g ospodarstvo. Drugi pozitivan utjecaj država može dati modernizacijom zakona koji ugrožavaju kreiranje radnih mjesta, a time i sigurnost radne snage jer nisu u skladu sa zakonodavstvom EU. Fleksibilizacija na tržištu radne snage je nužna. Primjerice, zakoni koji reguliraju agencije za privremeno zapošljavanje, koje su izrazito pozitivne za razvoj tržišta rada, znatno ograničavaju njihovo poslovanje i time u konačnici štete stvaranju novih radnih mjesta.

Nedovoljna zaposlenost
Sanja Crnković-Pozaić, direktorica CEPOR-a, opominje da je Hrvatska sa stopom zaposlenosti od samo 55,6 posto (od 100 osoba u dobi 15-64 godine 56 je raspoloživo za tržište rada) pri samom dnu liste europskih zemalja, lošija je samo Poljska. Podsjeća i na obvezu iz Lisabonske agende čiji je cilj do 2015. godine stopu zaposlenosti dignuti na 70 posto. Nudi recept – kako savladati problem nedovoljne zaposlenosti. Nižim porezima i jačim sankcijama uz istodobno smanjivanje zapreka, sadržanih u rigidnim zakonskim okvirima koji određuju poslovanje malih i srednjih poduzeća, treba suzbijati sivu ekonomiju. Većom fleksibilnošću na tržištu rada ojačati nove oblike sigurnosti koji podupiru češći prijelaz iz zaposlenosti u nezaposlenost i obratno. Naglašava i ulaganje u obrazovanje odraslih što izravno jača zaposlenost i najmoćnija je poluga za zadržavanje zaposlenosti te uključivanje nezaposlenih na tržište rada.

Nezaposlenost nije glavni problem tržišta rada

Nenad Bakić, direktor Grupe Selectio, ističe da je nezaposlenost veliki problem jer tržište rada nije uniformno – ponuda svojom strukturom nije prilagođena potražnji. “Nažalost, to ima dvije negativne posljedice: socijalnu ugroženost nekih kategorija radnika, koji ne mogu naći posao usprkos rastućoj konjukturi te kočenje onih segmenata gospodarstva koji ne mogu naći dovoljno kvalitetnih radnika. Nezaposlenost stoga nije glavni problem tržišta rada. već je to strukturalna neprilagođenost radne snage. Naša radna snaga u cjelini svojom konkurentnošću ne zadovoljava potrebe gospodarstva”, kazao je Bakić.

Muškarci češće mijenjaju posao

Odjeća i hrana

Brza moda krivac je za previše tekstila, a prilikom obrade kvaliteta mu je niska

Međunarodni dan sestrinstva

„Sestrinstvo je danas pametnije i glasnije, ali i opterećenije nego ikad“

Premda se broj nezaposlenih u Hrvatskoj smanjuje, broj nezaposlenih žena raste, pokazuju istraživanja portala MojPosao. U strukturi nezaposlenih na kraju 2007. žene su imale udjel od 59,3 posto. Među nezaposlenima 2007. bilo je najviše žena u dobi 20-30 godina dok posao najteže pronalaze žene starosti 40-50 godina. Muškarci, za razliku od žena, češće mijenjaju prvi posao. Odlaze (42 posto) uglavnom zbog bolje plaće, dok bolja plaća na promjenu posla motivira tek 24 posto žena.