Kad ulazite u svijet rada, unosite sa sobom navike koje se nadređenom mogu sviđati ili mu ići na živce. Nažalost, kakvo on mišljenje ima o vašim navikama može vam postati jasno tek prekasno, kad posljedice postanu neizbježne. Stvari se u radnoj sredini odvijaju po ustaljenom ritmu i utabanim stazama. Iskakanje iz rutine u većini će slučajeva nanijeti štetu onom tko joj nije prilagođen. Sve loše radne navike imaju nešto zajedničko: imaju tendenciju nadređenima zauzimati vrijeme i prostor.

Činite li mu to, spriječit žete ga da bude negdje drugdje, a on će vam to vjerojatno zapamtiti.Prije no što biste došli u situaciju da na vlastitim greškama naučite što je povoljno činiti, a što izbjegavati, upoznajte zaposleničke navike koje tipičnom šefu nisu drage. Razumije se da je određena količina pitanja nužna prilikom dodjele zaduženja ili početka baratanja s novom opremom. No, postoje i pitanja koja ukazuju na neznanje i nepripremljenost onog tko ih postavlja, zatim pitanja koja su suvišna i nepotrebna te ona koja nadilaze pitaočeve kompetencije. Ako ne razumijete nešto vitalno za obavljanje zadatka, formulirajte pitanje što konkretnije tako da vam nadređeni može odgovoriti uz što manji utrošak svog vremena, koje je dragocjenije od vašeg samim time što je on iznad vas u hijerarhiji. Učini li vam se da vaš šef ili kolege podrazumijevaju da biste nešto trebali znati, a vi baš to ne znate, bolje će biti da kratko odglumite da je sve u redu i potom čim prije pronađete odgovore iz drugog izvora. Propitkivanje o stvarima kojima hijerarhijski niste dorasli navest će pretpostavljene na zaključak da ne znate svoje granice i da se gurate tamo gdje vam nije mjesto. Menadžerima nije milo kad ga netko neovlašteno pita “Je li poduzeće uspjelo naplatiti ono potraživanje?” ili “Jeste li sklopili ugovor s novim dobavljačem?” Takva pitanja mogu biti vrlo relevantna za vaš položaj u firmi, kao i za sudbinu poslodavca, no njihovo postavljanje ima visok potencijal za iritiranje onih koji donose odluke, osobito ako se stvari ne odvijaju idealno za tvrtku. Izbjegavajte i nesadržajna pitanja, na koja je odgovor svima poznat, a čija je svrha proširivanje konverzacije. Ako je rukovoditelju do ćaskanja, neka on dade inicijativu za to.

Jedna rečenica isprike
Općenito vrijedi: isprika da, ali kratka, bez ulaženja u detalje spleta nesretnih okolnosti pod kojima ste nešto uprskali. Odsustvo isprike ukazuje na bahatost i aroganciju, ali preopširno ili prečesto ispričavanje govori o slabosti ili o odbijanju preuzimanja odgovornosti. Ako ste pogriješili ili zakasnili, dovoljno je ponuditi jednu rečenicu isprike, koja ukljućuje prihvaćanje odgovornosti i obećanje da se stvar neće ponoviti. Često do pogreške dođe krivnjom samog radnika, iako je u prvi mah uvjeren da se radilo o višoj sili. Rečenica “već sam gotovo sastavio cijelu prezentaciju, kad je nestalo struje i cijela je datoteka izbrisana” vama možda zvuči kao opravdanje, jer niste vi krivi što je nestalo struje. No, iole bistriji rukovoditelj odmah će vas pitati zašto niste svakih par minuta spremali datoteku na koju ste radili ili zašto niste podesili program na automatsko spremanje. Stoga prije no što navedete što je dovelo do propusta, razmislite hoće li vas isprika gurnuti još dublje u mulj.Moguće je i da stvarno niste vi krivi za pogrešku ili kašnjenje, već se umiješala viša sila ili nečije podmetanje, no budete li naglašavali tuđu krivnju lako ćete u nadređenom izazvati iritaciju. “Nisam uspio obići one klijente, jer mi je pukla guma, a kad sam je popravio već je bilo kasno”, može biti čista istina, ali pretpostavljeni u pravilu ne žele znati detalje o tuđim nevoljama, već je usmjeren na rezultate. Odustanite i od potrebe za uljepšavanjem ili izmišljanjem okolnosti koje su sudjelovale u vašem propustu. Ne samo zbog toga što biste mogli biti uhvaćeni u laži, već i zato što svaka dodatna riječ uvećava gnjev nadređenog.

Gubitak povjerenja
Valja znati i razliku između isprike i obrazloženja. Ako vas šef pita za obrazloženje, dakle za okolnosti pod kojima vam se dogodila pogreška, priopćite ih u najkraćim crtama i odmah naglasite da činite sve da biste je ispravili. No, ni tada nemojte sebe i svoju nevolju stavljati u prvi plan, jer ona, realno, nije na vrhu zanimanja vaših nadređenih. Rukovoditelji vam ne žele stalno govoriti što trebate raditi. To je iritantno i troši mnogo vremena. U takve radnike nadređeni brzo gube povjerenje. Nemojte uvijek čekati da vam netko povjeri zadatak, osobito u vrijeme kad nema mnogo posla. U takvom razdoblju poduzmite nešto korisno u poslovnom smislu. Besposleno sjedenje ili vječno čekanje konkretnih uputa odaju nezainteresiranog ili nesposobnog radnika. Pretjerivanje u inicijativi također može biti pogubno, jer će okolina pomisliti da ste preambiciozni ili da ste uvlakač. U svakom slučaju, bit će izgledno da preko reda želite napredovati u hijerarhiji.Valja prepoznati kakve poslove smijete obavljati po vlastitom nahođenju, a za koje morate čekati zeleno svjetlo. Ponekad ćete neprimjerenom inicijativom nepotrebno potrošiti vrijeme i sredstva. Neke poteze nije ni dopušteno povlačiti bez naloga s vrha, jer zadiru u tuđe kompetencije i, još gore, povlastice. Imate li viška energije i ideja, obratite se nadređenima s prijedlogom, a ako vam ne odgovore, radite svoje bez dizanja puno valova.

Pritužba

Grijeh jadikovanja
Nedvojbeno, mnogi zaposlenici imaju opravdanih razloga da se žale zbog nekog aspekta svog posla. To mogu biti plaća, radni prostor, odnos s klijentima, kolegama ili nadređenima, slab promet i niz drugih pojava. Koliko god zvučalo nepravedno, onaj tko kuka privlači na sebe puno negativne pažnje, a dijelom i narušava radnu atmosferu.

Zadržite opaske za sebe
Osim ako nemate neki izvanredan i dobro osmišljen prijedlog kako ispraviti neku nepravilnost koja vas muči, a vezana je uz poslovnu sredinu, držite svoje opaske za sebe. Ili u svoj komentar uključite rješenje, ili ga prešutite pred nadređenim. Druga je stvar ćaskanje s kolegama, no ni u toj prilici ne budite onaj koji se najviše žali. Sigurno niste nikad čuli da je netko postao popularan zato što je jadikovao, čak i ako je imao puno pravo.

Korporativni program

ENT Summer Camp – 25 godina razvojnih prilika za mlade

tamna strana jeftine mode

Majica od 5 eura, problem od milijardi: Moda postala ekološki teret