Poslovni.hr slavi 20.rođendan
EN DE

Vlasništvo strane osobe nad nekretninom

Autor: Poslovni dnevnik
23. rujan 2013. u 22:00
Podijeli članak —
Ilustracija

Sin ostavitelja je strani državljanin. U ostavinsku masu ušla je nekretnina koja leži na području koje je radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske zakonom proglašeno područjem na kojem strane osobe ne mogu imati pravo vlasništva. Hoće li sin ostavitelja dobiti neko obeštećenje zbog toga što ono što treba, prema zakonu, naslijediti ne smije imati u vlasništvu?

Odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 146/08) iza članka 358. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – u nastavku teksta: ZV) dodan je članak 358.b. kojim se popunjuju pravne praznine i nedorečenosti iz članka 358. ZV-a. Naime, odredba članka 358. stavak 2. ZV-a predviđa da stranoj osobi prestaje pravo vlasništva na nekretnini koju je stekla prije proglašenja područja na kojem nekretnina leži isključenim, te joj pripada pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Isto je tako odredbom članka 358. stavak 3. ZV-a određeno da strana osoba, koja ne može na isključenim područjima steći pravo vlasništva nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ima pravo na naknadu kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Do dodavanja članka 358.b člankom 358. ZV-a nije uopće bilo određeno tko postaje vlasnik nekretnina na isključenim područjima kod primjene tog propisa, tko je slijedom toga obveznik naknade, što se događa sa založnim pravima i drugim stvarnopravnim osiguranjima te teretima na takvim nekretninama. Sada je jasno određeno da vlasnik takvih nekretnina postaje RH koja je ujedno i obveznik naknade. Nadalje se jasno određuje da sva založna prava i druga stvarno-pravna osiguranja prestaju i terete naknadu koju stječe nasljednik. Smatram da se to odnosi i na naknadu koju stječe strana osoba koja više ne može imati u vlasništvu nekretninu na isključenom području (čl. 358.b. st. 2 ZV-a). Na taj su način zaštićeni vjerovnici u čiju korist su ta osiguranja bila zasnovana, a s druge strane RH stječe vlasništvo nekretnine koja nije opterećena založnim pravima ili drugim stvarnopravnim osiguranjima. Naknadom strana osoba odgovara za svoje dugove, odnosno dugove ostavitelja isto kao što bi odgovarali nekretninom. Druga stvarna prava trećih osoba koja su teretila nekretninu ne prestaju te i dalje ostaju kao teret nekretnine (to se, primjerice, odnosi na služnosti, stvarne terete, pravo građenja itd.).

Odredbom članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 146/08) iza članka 358. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06 – u nastavku teksta: ZV) dodan je članak 358.b. kojim se popunjuju pravne praznine i nedorečenosti iz članka 358. ZV-a. Naime, odredba članka 358. stavak 2. ZV-a predviđa da stranoj osobi prestaje pravo vlasništva na nekretnini koju je stekla prije proglašenja područja na kojem nekretnina leži isključenim, te joj pripada pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju. Isto je tako odredbom članka 358. stavak 3. ZV-a određeno da strana osoba, koja ne može na isključenim područjima steći pravo vlasništva nekretnine koje bi inače stekla nasljeđivanjem, ima pravo na naknadu kao da joj je ta nekretnina oduzeta u postupku izvlaštenja.

Do dodavanja članka 358.b člankom 358. ZV-a nije uopće bilo određeno tko postaje vlasnik nekretnina na isključenim područjima kod primjene tog propisa, tko je slijedom toga obveznik naknade, što se događa sa založnim pravima i drugim stvarnopravnim osiguranjima te teretima na takvim nekretninama. Sada je jasno određeno da vlasnik takvih nekretnina postaje RH koja je ujedno i obveznik naknade. Nadalje se jasno određuje da sva založna prava i druga stvarno-pravna osiguranja prestaju i terete naknadu koju stječe nasljednik. Smatram da se to odnosi i na naknadu koju stječe strana osoba koja više ne može imati u vlasništvu nekretninu na isključenom području (čl. 358.b. st. 2 ZV-a). Na taj su način zaštićeni vjerovnici u čiju korist su ta osiguranja bila zasnovana, a s druge strane RH stječe vlasništvo nekretnine koja nije opterećena založnim pravima ili drugim stvarnopravnim osiguranjima. Naknadom strana osoba odgovara za svoje dugove, odnosno dugove ostavitelja isto kao što bi odgovarali nekretninom. Druga stvarna prava trećih osoba koja su teretila nekretninu ne prestaju te i dalje ostaju kao teret nekretnine (to se, primjerice, odnosi na služnosti, stvarne terete, pravo građenja itd.).

Uvjeti prijenosa rudarske koncesije

Može li se ugovorom o zakupu pogona prenijeti i rudarska koncesija koja se inače ne može prenositi na drugu osobu bez suglasnosti tijela državne uprave, koje ju je izdalo?

Poduzeće se smatra organizirana gospodarska i pravna cjelina preko koje nositelj poduzeća djeljuje na tržištu. Poduzeće nije pravna osoba i nositelj poduzeća može imati samo jedno poduzeće. Poduzeće može imati više pogona u kojima se obavlja jedna ili više djelatnosti koje čine predmet poslovanja nositelja poduzeća. Poduzeće čine objektivna (sredstva za rad, novac, itd.), subjektivna i ustrojbena kompomenta. Pogon također čine te tri komponente, ali samo glede dijela poduzeća.

Poduzećem i pogonom može se raspolagati pravnim poslom tako da se poduzeće ili pogon otuđi (primjerice, prodaja, darovanje, zamjena) ili se samo daje u zakup. Međutim, bez obzira na koji se način raspolaže poduzećem ili pogonom, za svaki predmet prijenosa (stvari, prava, obveze) moraju se poštovati pravila propisana za tu vrstu prijenosa. Tako će, primjerice, ugovor o prijenosu nekretnina morati biti sastavljen u pisanom obliku te će se morati provesti upis u zemljišne knjige, dok će kod pokretnina biti dovoljna predaja u posjed na temelju ugovora.

Budući da je člankom 10. stavak 3. Zakona o rudarstvu (Nar. nov., br. 190/03 – proč. tekst) propisano da se rudarska koncesija ne može prenositi na drugu fizičku ili pravnu osobu bez suglasnosti tijela državne uprave koje ih je izdalo, ugovor kojim bi se to učinilo bio bi ništav jer bi bio suprotan tom propisu. Iz same dikcije navedene odredbe zaključujemo da se radi o prisilnom propisu. Davanje poduzeća ili pogona u zakup je raspolaganje poduzećem ili pogonom i prilikom takvog raspolaganja valja se pridržavati pravila koja vrijede za prijenos ili davanje u zakup (primjerice, nekretnina) pojedinih stvari ili prava. To, nadalje, znači da bi valjani prijenos koncesije (trajni ili privremeni) bio moguć samo uz suglanost nadležnog tijela državne uprave.

Odgovara: Vanja Vargec, dipl. iur

Autor: Poslovni dnevnik
23. rujan 2013. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close