Prema odluci Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-1307/2002 od 10. svibnja 2006. pri određivanju visine ukupnog prometa uzima se u obzir promet svih sudionika sporazuma o isključivoj distribuciji ostvaren na svjetskoj razini, a ne samo promet sudionika ostvaren u Republici Hrvatskoj.

Prema odredbi članka 11. stavak 1. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, sporazumi poduzetnika, koji po svojoj prirodi i sadržaju odgovaraju nekom od ugovora: o specijalizaciji, o isključivoj distribuciji, o selektivnoj distribuciji, o isključivoj kupnji, o “franchisingu” i o istraživanju i razvoju, neće se smatrati sporazumima iz članka 7. ovoga Zakona ako ispunjavaju uvjete utvrđene ovim Zakonom. Prema članku 12. navedenog Zakona, sporazumi iz članka 10. i 11. ovoga Zakona podnose se na ocjenu Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja u roku 30 dana od dana zaključenja sporazuma. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je L. CH. L. S. A. sklopio s tužiteljem ugovor o distribuciji od 1. srpnja 1996. koji po svom sadržaju predstavlja ugovor o isključivoj distribuciji. Budući da je jedan od sudionika svjetski poznat poduzetnik L. S. A., koji je prisutan na svjetskom tržištu sa svojim prepoznatljivim proizvodima prodaje odjeće, obuće i sl., kao takav zasigurno ostvaruje prihod veći od onoga određenog u članku 9. Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja.

Vanja Vargec, dipl. iur.