Primjena Općih uvjeta davatelja leasinga

Prema stavu Visokog trgovačkog sdua RH u odluci br.Pž-5191/04 ističe se da ugovorna odredba članka 4. Općih uvjeta ugovora koje je sastavio sam tuženik (leasing društvo), a prema kojoj tužitelj ni u kojem slučaju ne može izvršiti prijeboj jamčevine s neplaćenom najamninom pa tako niti u slučaju prijevremenog raskida ugovora protivna je dobrim poslovnim običajima jednako kao što je protivna dobrim poslovnim običajima i odredba članka 29. Općih uvjeta ugovora. Naime, budući da je u konkretnom slučaju ugovor o najmu prijevremeno raskinut zbog krađe, dakle zbog događaja za kojeg tužitelj nije odgovoran, tužitelj bi prema odredbi članka 29. stavak 1. Općih uvjeta ugovora bio u obvezi platiti tuženiku naknadu štete koju tuženik trpi zbog raskida ugovora.

Prema tome, očito je da su odredbe općih uvjeta ugovora koje je sastavio sam tuženik protivne dobrim poslovnim običajima jer, za razliku od tuženika, tužitelja lišavaju mogućnosti da istakne prigovor prijeboja, a uskratom jamčevine koju tuženik sam umanjuje s naknadom štete za koju tužitelj nije odgovoran (što je suprotno odredbi članka 154. Zakona o obveznim odnosima budući da je jedna od pretpostavki na naknadu štete odgovornost štetnika) tužitelj se dovodi u neravnopravan položaj prema tuženiku.

Dokumentacija za bankarsku garanciju

Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH u odluci br. Pž-1661/06 samostalna bankovna garancija je takva garancija koja sadrži bezuvjetno obvezu isplate određene svote ako sadrži klauzulu "bez prigovora, na prvi zahtjev" ili riječi koje imaju takvo značenje. Banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavatelj kao dužnik iz temeljnog ugovora može isticati prema korisniku, što znači da banka ne može odbiti isplatu ističući da korisnik nije ispunio svoju obvezu iz glavnog ugovora i slično. Isto tako, banka nema pravo prigovora odnosno ne može se uplitati u spor između strana glavnog ugovora. Banka može staviti samo one prigovore koji proistječu iz uvjeta garancije, tj. je li ispunjen uvjet sadržan u garanciji.

Pisana bankovna garancija valjana je unatoč tome što nije valjan temeljni posao. Stoga banka ne može prema korisniku garancije isticati prigovore, sukladno odredbi čl. 1087. ZOO-a pa slijedom toga niti se prema banci može tražiti da zabrani isplatu korisniku po bankarskoj garanciji. Niti korisnik garancije prema izdanoj bankarskoj garanciji ne mora dostavljati banci dokumentaciju, za koju u ovom parničnom postupku tužitelj (kao nalogodavac), smatra da ju je korisnik trebao dostaviti uz poziv na plaćanje, jer korisnik postupa samo u skladu s izdanom mu bankovnom garancijom, ovdje na prvi poziv.