Vrhovni sud RH u odluci Revt-99/07 zauzeo je stav povodom dva tužbena zahtjeva postavljena u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP – tako da sud prihvati drugi tužbeni zahtjev ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.

Prvi zahtjev tužitelj temelji na stavu da postoji obveza tuženika sklopiti takav ugovor s tužiteljem. Drugi tužbeni zahtjev se temelji na tvrdnji da se ugovor o kreditu po programu "Poduzetnik" iako nije sklopljen u propisanoj formi, smatra sklopljenim na temelju odredbe čl. 73. Zakona o obveznim odnosima. Okolnost što je tužitelj dugogodišnji komitent tuženika i koristi više ugovora o kreditu ne predstavlja pravnu osnovu za obvezu tuženika na sklapanje novog ugovora o kreditu s tužiteljem.

Zbog toga su pravilno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo odbijanjem tog tužbenog zahtjeva. Prema odredbi čl. 73. ZOO ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra se pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile obveze koje iz njega nastaju.

Imajući na umu utvrđene činjenice pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili odredbu čl. 73. ZOO odbijanjem drugog tužbenog zahtjeva, jer nisu ispunjeni uvjeti iz navedene zakonske odredbe da bi se ugovor o kreditu smatrao pravovaljano sklopljenim, s obzirom da nije utvrđeno da bi takav ugovor ni pretežno, a kamoli u cijelosti, bio  realiziran.