Sukladno stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž-6675/05 činjenica što je tuženik u stečaju nema nikakvog utjecaja na njegovo pravo da ga u postupku zastupa punomoćnik.

Stečajni upravitelj je doista zastupnik po zakonu tuženika ali je kao takav ovlašten i izdati punomoć za vođenje parnice, pa kako u spisu postoji punomoć, a taj punomoćnik je i poduzimao radnje u postupku za tuženika, tada tuženik ima pravo na troškove zastupanja po punomoćniku.

Kod ocjene troškova koji su bili potrebni radi vođenja parnice sud nije ovlašten procjenjivati da li je stranka mogla poduzimati radnje u postupku osobno ili joj je bio potreban punomoćnik, jer pravo izbora da li će radnje u postupku poduzimati osobno ili će za to ovlastiti punomoćnika ima isključivo stranka.

Ovo pravo stranke proizlazi iz odredbe čl. 89. ZPP-a, pa ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice tada parnični troškovi u tom postupku obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika prema propisanoj tarifi za nagrade odvjetnika.

Znači da će sud primjenjujući kriterij iz čl. 155. ZPP-a ocijeniti svaku poduzetu radnju po punomoćniku, da li je ona bila potrebna za vođenje parnice, a ne da li je bilo potrebno i samo odvjetničko zastupanje stranke.