Stjecanje vlasništva nad šumama u korist RH

Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH u odluci br. Rev-2053/2010 šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID Zakona o šumama 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske (tako i odluci br. Rev 450/2011).

U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se i u šumsko gospodarskoj osnovi, te sukladno čl. 17. Zakona o šumama (dalje: ZŠ) za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumskogospodarske osnove. Ni prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990.; te se od tog dana šuma i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postalo vlasništvo Republike Hrvatske, pa niti ZLSU koji je donesen 1992. nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šume i šumskog zemljišta, te niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postalo vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi.

Dakle, nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju, time da provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje iz šumskogospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta, jer to ne predviđa ZŠ kao specijalni propis, a niti je predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta.