Sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev 625/99 tužitelj bi mogao, bez obzira što u zakonskim rokovima nije obavijestio tuženika o nedostacima, ostvarivati prava iz čl. 488. st. 1. ZOO, pod uvjetom da dokaže da je tuženik znao za sporne nedostatke ili da mu oni nisu mogli ostati nepoznati.

Nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete na namještaju tužitelja, koja je prema njegovoj tvrdnji nastala zbog vlaženja zidova, jer su uzeli da zahtjev za naknadu te štete mora biti postavljen u rokovima propisanim za prigovor zbog materijalnih nedostataka kupljene stvari.

Naime, prema odredbi čl. 488. st. 2. ZOO neovisno o tome je li pravovremeno obaviješten o nedostatku, prodavatelj odgovara kupcu i za štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima, i to prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, tako da pravo na naknadu tzv. refleksne štete nije vezano za rokove iz čl. 481. i 482. ZOO. 

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u dosadašnjem postupku nisu utvrđene činjenice glede odgovornosti tuženika, pretrpljene štete i njezine visine na namještaju i opremi tužitelja navedenim u tužbenom zahtjevu.