Visoki trgovački sud RH u odluci Pž-4293/05 Za ugovor o cesiji ne traži se posebna forma, a kao konsezualni ugovor postaje perfektan u času kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim elementima ugovora.

Dakle, u ovoj parnici tuženik je trebao dokazati da su tužitelj kao cedent i treća osoba, kao cesionar, postignuli suglasnost volje o bitnim elementima ugovora.

Bitni elementi ugovora o cesiji su svi sastojci ugovora koji su po prirodi posla takvi, da bez njih ne bi postojao određeni tip ugovora.

U konkretnom slučaju bitni elementi ugovora o cesiji je tražbina koja se prenosi, kao i oni elementi ugovora iz kojih se može zaključiti da li su ugovorne strane zaključile cesiju iz čl. 436. ZOO-a, ili neku od posebnih vrsta cesije iz čl. 444. ZOO-a, a kako bi se moglo odrediti kada je tražbina proizašla iz osnovnog pravnog posla prestala.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i 221.a ZPP-a). U slučaju kada jedna od ugovornih strana, cedent (tužitelj) poriče postojanje usmenog ugovora, a druga strana, cesionar tvrdi da je takav ugovor sklopljen sud o postojanju te činjenice ne može sa sigurnošću utvrditi te su ostvareni uvjeti za primjenu odredbi o teretu dokazivanja.