Sukladno stavu Vrhovnog suda RH u odluci Rev-x 1147/11 potpisivanje sporne punomoći je u krajnjem slučaju rezultat pomanjkanja bilo kakve predodžbe G. R. o sadržaju te punomoći, dakle o njezinu ignoriranju odnosno neznanju kao nesavjesnom neskladu između volje i očitovanja, koje ima iste učinke kao i bitna zabluda (čl.61.st.2.ZOO), te da se radi i o skrivljenom neznanju, dakle o skrivljenoj zabludi, a takva zabluda prema mjerodavnom pravu – čl. 61.st.2.ZOO, ne daje pravo na poništaj ugovora strani koja je u zabludi.

Glede nedostatka "potrebne poslovne sposobnosti za potpisivanje punomoći odnosno za sklapanje pravnih poslova" od strane tužiteljice G.R., valja odgovoriti da je prema čl. 56.st.1. ZOO za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelji imaju poslovnu sposobnost, dok je prema čl. 103. st.1. ZOO ništav ugovor kojeg je sklopila osoba nesposobna za rasuđivanje bez obzira što je u vrijeme sklapanja tog ugovora nije sudskom odlukom bila oduzeta poslovna sposobnost.

Međutim, u ranijem tijeku ovog postupka tužbeni zahtjev da se utvrdi ništavom specijalna punomoć i darovni ugovor pravomoćno je odbijen.