Vrhovni sud RH u odluci Rev 1388/12 zauzeo stav da raspolaganje učinjeno među krvnim srodnicima iz čl. 67. st. 2. ZOO/05-a, se ne može smatrati raspolaganjem iz čl. 67. st. 1. ZOO/05-a na koje se primjenjuje jednogodišnji rok pobijanja, već je u tom slučaju riječ o obiteljskoj paulijanskoj tužbi, koja se može podnijeti u roku tri godine.

Odredbama st. 1. i 2. propisani su posebni uvjeti pobijanja naplatnih raspolaganja, a odredbom st. 3. besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji.

Ti uvjeti tiču se pitanja znanja dužnika i treće osobe da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu svojim vjerovnicima.

U odnosu na pobijanje naplatnih raspolaganja radi se razlika između slučaja pravne radnje poduzete prema bračnom drugu ili određenom srodniku od slučaja kada je pravna radnja poduzeta s osobama koje nisu dužnikovi srodnici.

U prvom slučaju postoji oboriva zakonska presumpcija da je trećoj osobi (dužnikovom srodniku) bilo poznato da poduzetim raspolaganjem dužnik nanosi štetu vjerovniku pa na tuženiku leži teret dokazivanja da to znanje nije postojalo ni na njegovoj ni na dužnikovoj strani, dok u drugom slučaju postojanje tih činjenica treba dokazivati tužitelj. Dakle riječ je o dva različita slučaja paulijanske tužbe.